Dani našeg života su odbrojeni. Još više: ne znamo ni sata ni časa kada će nas naš najviši Sudac pozvati pred svoju sudačku stolicu, a to će biti možda upravo u trenutku kada najmanje na to mislimo ili smo najmanje pripravni, da ovaj strašni račun položimo.

Tko na smrt ne misli za vrijeme svog života, izlaže se velikoj opasnosti da na nju posve zaboravi, kao i opasnosti da poželi popraviti to zanemarivanje tek onda kad za to nema više lijeka – kada je smrt pred vratima.

Čovjek kojemu je smrt uvijek pred očima, može sebe smatrati samo kao putnika na zemlji, koji svijetom prolazi i bez opiranja sve ostavlja što sretne, jer on jednom drugom cilju stremi i jednoj drugoj domovini ide ususret.

Čovjek koji želi spasiti svoju dušu ne smije nikada izgubiti iz vida misao na smrt. Već je sam po sebi strašan trenutak kada sve što mu je na ovome svijetu umire, a on istodobno umire svemu i mora ostaviti sve što mu je u životu značilo.

Nasljedujmo svece, kojima je promatranje posljednjih stvari bio glavni posao. Pustimo neka prođe ono što s vremenom prolazi; posvetimo svoje misli i brigu onome što je trajno i vječno.

Moj Bože, zašto se tako grčevito vežemo za život na zemlji, kad na njoj smijemo boraviti samo jedan kratki čas, a zatim sve ostaviti i ništa sa sobom ponijeti osim dobra i zla koje smo učinili tijekom svoga kratkog zemaljskog života?

Kad promatramo način na koji živimo, čini se kao da vjerujemo da ovaj zemaljski život nikada nećemo morati ostaviti. Ah, kako bi nas trebao obuzeti ozbiljan strah ako živimo kao slijepci – jer ćemo kao takvi i umrijeti.

Cijeli čovječji život sadržan je u ovim trima riječima: živjeti, umrijeti i biti suđen. Smrt, sama po sebi nije tako strašna kako bi netko mogao misliti, ovisi samo o nama hoćemo li je učiniti sretnom, lijepom i ugodnom.

O bijedni živote, kako se može netko za tebe toliko vezati? … Nema zaista na svijetu niti jedne životinje koja bi bila ispunjena s toliko bijede kao čovjek.

Da, mi ćemo kod umiranja uzeti sa sobom sve što dragocjenog posjedujemo, sva naša dobra djela. Prolazna dobra ostavljamo na zemlji; samo ono što vječno treba trajati, naša djela, ona će nas slijediti.

Ako sve što činimo radimo onako kako bismo u smrtnom času željeli da smo učinili, sve će biti dobro učinjeno.

Kršćani koji su osuđeni moraju u paklu puno teže muke trpjeti nego pogani… O paklu kršćanina, kako strašan i neumoljiv ćeš biti!

Kad bi jedan osuđenik imao sreću, da svakih tisuću godina samo pet minuta gleda Boga, pakao za njega ne bi više bio pakao. O Bože, možemo li nešto užasnije pomisliti nego ovo: Jedan kršćanin… u paklu! Jedan kršćanin, koji se nalazi među đavolima! Jedan ud Isusa Krista – u plamenima pakla! Jedno dijete Božje – u raljama Lucifera!

Koje li razlike! Kad je Bog stvarao svijet, upotrijebio je sedam dana za to: ali da ga razori u dan svoje srdžbe kod posljednjeg Suda, bit će dosta jedan trenutak. Kad je Bog stvarao svemir i sve što je u njemu, nije dozvao nikakvih gledatelja da vide ovolika čuda, ali kod njihova razaranja bit će svi ljudi prisutni, svi će oni tada morati priznati da postoji jedan svemogući Bog.

Kako malo kršćana zna što u stvari čini kada griješi! Dođite, vi bezbožne rugalice, dođite, vi tvrdokorni nevjernici, dođite i vidite, postoji li jedan Bog, je li On vidio sve vaše čine i hoće li ih suditi i je li svemoguć! O Bože, kako će rugalica promijeniti svoj podrugljivi govor u ovom strašnom času!

“Dođite”, reći će Isus Krist na dan Suda svojim pravednicima, “dođite, djeco! Ja želim da cijeli svijet vidi, kako mnogo i s kojom radosti ste vi za Mene radili i trpjeli. Okorjeli grešnici, nevjernici govorili su uvijek da sam ja ravnodušan za sve što činite za Mene; ali danas ću im pokazati, da sam sve suze vidio i prebrojao što ste ih prolili u dalekim pustinjama; ja im hoću danas dokazati da sam bio uz vas na stratištima, gdje ste za Mene svoju krv prolijevali.

Dođite svi i pojavite se pred ovim grešnicima koji su me prezreli i pogodili, koji su se usudili govoriti, da ja ne postojim, da ih ne vidim. Dođite, moja djeco, dođite, moji ljubljeni, i vidjet ćete kako sam dobar i kako je velika moja ljubav prema vama!”

Izvor teksta: Monfortanci.com