ODGOVARA STARAC PAJSIJE

Starče, kako trebam moliti?

Starac Pajsije Svetogorac, Grk iz Male Azije, jedan je od novijih asketa i duhovnih učitelja Pravoslavne Crkve, a koji izvrsno povezuje duhovno učenje i suvremene izazove, praktično životno iskustvo i monaški život. Pročitajte njegove savjete o molitvi.

Starac Pajsije o molitvi

Starče, kako trebam moliti?

Trebaš se osjećati kao malo dijete, a Boga osjećati kao svog Oca i moliti ga za sve što ti je potrebno. Razgovarajući tako s Bogom nećeš se htjeti odvojiti od Njega, jer čovjek samo u Bogu nalazi sigurnost, utjehu, neizrecivu ljubav i božansku nježnost.

Molitva je kada stavimo Krista u svoje srce i zavolimo ga svim svojim bićem. Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, i svim umom svojim, kaže Sveto pismo. Kada čovjek zavoli Boga i ima zajedništvo s Njim, ne dotiče ga se ništa zemaljsko. Kao da je lud. Pusti ludom čovjeku najbolju glazbu – ne dotiče ga se. Pokaži mu najbolje slikarsko platno – ne pridaje mu nikakav značaj. Daj mu najbolje jelo, najbolje odijelo, najbolje mirise – ne haje za to, on je u svom svijetu. Tako je i čovjek koji je u zajedništvu s nebeskim svijetom, prilijepljen za njega i ništa ga od tog svijeta ne može odvojiti. Kao što ne možeš otrgnuti dijete iz majčina zagrljaja, tako ne možeš odvojiti od molitve ni čovjeka koji je shvatio njen smisao. Što dijete osjeća u majčinu zagrljaju? To može razumjeti samo onaj tko osjeća prisutnost Božju, a sebe doživljava kao malo dijete.

Poznavao sam ljude koji su se osjećali kao mala djeca kada su molili. I da ih je netko čuo u vrijeme molitve, rekao bi da su u pitanju mala djeca. A da je još vidio i pokrete koje su pravili, rekao bi da su poludjeli! Kao što dijete trči, hvata se za očev rukav i govori: „Ne znam kako, ali učinit ćeš mi ono što tražim“, isto tako jednostavno i iskreno ovakvi ljudi mole Boga.

Starče, može li želja za molitvom nastati od jedne osjećajne potrebe za prisnim zajedništvom, za utjehom?

Pa ako i nastaje od jedne dobre osjećajne potrebe za Bogom, zar to nije dobro? Ali čini se da ti zaboravljaš i hitaš na molitvu samo kada ti nešto treba. Razumije se, zbog toga Bog i dopušta različite potrebe i teškoće, kako bi pribjegavala Njemu, iako je mnogo bolje kada dijete iz ljubavi trči ocu ili majci. Zamisli da jedno dijete, koje zna koliko ga roditelji vole, na silu guraju u zagrljaj oca ili majke. Bog je najnježniji Otac. On nas voli. Zbog toga s čežnjom trebamo iščekivati vrijeme molitve i nikada se ne prestati zasićivati razgovora s Njim.

Izvor: orthodoxhr.blogspot.hr | Bitno.net

Objavljeno: 30. rujna 2016.

Možda vam se svidi