Čovjek zna da je pronašao svoj poziv onda kada prestane razmišljati o tome kako živjeti i uistinu počne živjeti. Stoga, čovjek koji je pozvan da bude samotnik prestat će razmišljati o tome kako će živjeti i počet će živjeti spokojno samo onda kada je u samoći. Ali onaj koji nije pozvan na život u samoći, što više bude sam, to će se sve više brinuti o tome kako živjeti i u konačnici zaboraviti živjeti. Kada ne živimo svoj poziv, tada misao umrtvljuje naš život, ili se stavlja na njegovo mjesto, ili se u njemu gubi na način da naš život zatomljuje naše razmišljanje i prigušuje glas savjesti. Jednom kada pronađemo svoj poziv – misao i život su jedno.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Thomasa Mertona “Misli u samoći”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.