‘Milost će uskoro doći. Bit će potpuna’: Pismo sv. Leopolda o čudesnoj epizodi ozdravljenja

Život svetoga Leopolda Bogdana Mandića povećma je bio smješten u uzak prostor, jednu malu ispovjedaonicu. Vrlo je malo govorio, no poznato je da je šutnja odlika velikih i svetih ljudi te da čovjek ono što doista ljubi najradije skriva. Sv. Leopold to je i potvrdio jednom svojom rečenicom: „Sakrijmo sve, čak i ono što može izgledati kao Božji dar, da se od toga ne bi napravila trgovina. Bogu jedinomu čast i slava! Kad bi bilo moguće, mi bismo trebali proći zemljom poput sjene koja ne ostavlja za sobom traga.“ Kako u predgovoru knjige „Iz dubine svoga siromašnog srca“ piše fra Jure Šarčević, sv. je Leopold za sobom ostavio snažan trag svetačkog mirisa. To se posebno očituje u njegovim pismima, spisima i bilješkama koje je pisao u raznim prigodama. Tako je održavao kontakte s ljudima, zbog čega je i nazvan „ljudima prijatelj“. Uz njegov spomendan, 12. svibnja, iz spomenute knjige donosimo pisamce gospođi Lidiji Bondeasan koje govori o čudesnoj epizodi vezanoj uz ozdravljenje dječaka Manlija.

Bondesan (Soldà) Lidia

Pisamce gospođi Lidiji Bondesan[1] govori o čudesnoj epizodi koju je iznijela na Procesu za beatifikaciju i kanonizaciju oca Leopolda. Dječak Marcello Bondesan, sin Manlija (koji bijaše Lidijin brat) stanovao je u Padovi kod Prata della Valle i bijaše teško bolestan te nije bilo nade za ozdravljenje. Marcellov ujak, liječnik Enrico Rubaltelli, svjedočio je da se radilo o »malignoj zarazi krvi koju su liječnici smatrali pseudoleukemijom«. Otac Leopold je poslao jednu sličicu oca Marka iz Aviana, prema kojem je gajio posebnu pobožnost. Potaknuo je obitelj da se imaju vjere te obećao svoje sjećanje u svetoj misi. I s iznenađujućom sigurnošću ustvrdio je: »Milost će uskoro doći. Bit će potpuna.«

Život u pokori

Nakon toga gospođa Lidia, kao i rođak Enrico Rubaltelli, potvrdili su potpuno i trajno izlječenje sinovca. Navedeni tekst nađen je na jednoj posjetnici bez datuma i adrese u posjedu odvjetnika Agostina Soldà, supruga Lidije Bondesan. Članovi obitelji svjedoče da je tekst pisan »otprilike 10. veljače 1941.«.

Pismo fra Leopolda

Cijenjena gospođo,
Vašu sam misao dobro shvatio. Potaknite obitelj, brata i gospođu da se pouzdaju u Slugu Božjega oca Marka iz Aviana. Šaljem Vam sličicu i medaljicu za dijete.
Sutra ću slaviti svetu misu. Ponavljam: imajte čvrstu vjeru.
Dobit ćete milost. Vi i Vaš gospodin suprug osjećat ćete se bolje.
Milost će uskoro doći. Bit će potpuna. Izručujem Vam svoje dobre želje.
A što se tiče djeteta, ne traži se njegova prisutnost. Blagoslivljam ga i odsutnoga.
Fra Leopold
Padova, Sveti Križ
(b. d.)

Ulomak iz knjige „Iz dubine svoga siromašnog srca“ objavljen je uz dopuštenje Kršćanske sadašnjosti, a više o knjizi možete pročitati ovdje.

[1] Lidia Bondesan rođena je 1904. u Trecentu ( Rovigo). Udaje se 1927. za advokata Agostina Soldà u Padovi. Ona je sestra Marije Bondesan-Rubaltelli i šogorica Enrica Rubaltellija, liječnika oca Leopolda. Oca Leopolda upoznaje 1934. i svjedoči na redovitom procesu te na apostolskom procesu za njegovu beatifikaciju.