TV-dnevnik u večernji sat. Slika me udara kao kap. Slika medu običnim slikama o ratu i katastrofama. Neposredno prije sportskih vijesti. Slika koja se samo kratko pojavila. Slika iz jedne bogate zemlje s bogatom socijalnom sigurnosti, gdje se brine o svakom pojedincu, od kolijevke do groba. Slika iz Švedske.

Vidio sam: leži na pločniku. Ljudi prolaze. Reporter reče da starac tu već satima leži. Nitko se na njega ne obazire. Konačno dolazi policijski auto. — Čovjek je bio mrtav.

Slika mi ne da mira. Jer to je slika razorene, mrtve kulture. Zar nitko nije vidio kad je taj čovjek pao? Zašto mu nitko nije pomogao?—To je javno ubojstvo iz ravnodušja.

Ili je možda taj čovjek za svoje sunarodnjake već odavna bio mrtav?!

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Živjeti je radost” u izdanju Kršćanske sadašnjosti