1. ‘Ako se moram ispovijedati, znači da Kristova žrtva nije bila dovoljna’

Ovo je jedna od najčešćih primjedbi koju katolici čuju od pripadnika drugih kršćanskih zajednica. Primjerice, protestanti smatraju da je vjera u Isusa dovoljna te da svako daljnje traženje oproštenja umanjuje vrijednost njegove žrtve na križu.

Katoličko učenje govori upravo suprotno. Sakrament ispovijedi svoju snagu crpi isključivo iz Kristove žrtve na križu. Isus je svojom mukom, smrću i uskrsnućem čovjeku zaslužio milost oproštenja grijeha. Kada pristupamo ispovijedi, ne dobivamo neku novu ili drukčiju milost od one koju nam je Krist već pribavio, nego upravo sudjelujemo u plodovima njegove otkupiteljske žrtve. Zato ispovijed nije nešto što postoji odvojeno od Krista, nego način na koji nam on osobno daruje svoje oproštenje i pomirenje, piše ChurchPop.

2. ‘Ispovijed je kasniji izum Katoličke Crkve’

Nerijetko se može čuti tvrdnja da ispovijed nema biblijski temelj. Međutim, Sveto pismo jasno pokazuje da je sam Isus svojim apostolima povjerio službu opraštanja grijeha. Nakon uskrsnuća im je rekao: “Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.“

Tim riječima Krist nije dao samo simboličnu zadaću, nego stvarnu vlast koja je od apostola prenesena na njihove nasljednike. Tijekom stoljeća način slavljenja sakramenta razvijao se i prilagođavao, ali njegova bit ostala je ista od samih početaka Crkve.

3. ‘Na ispovijed idem samo ako želim’

Za katolika ispovijed nije pitanje osobnog raspoloženja ili izbora. Naime, Crkva traži da svaki vjernik barem jednom godišnje pristupi sakramentu pomirenja. Još važnije, osoba koja je svjesna da je počinila smrtni grijeh treba se pomiriti s Bogom kroz ispovijed prije nego što pristupi svetoj pričesti. Dakle, ispovijed nije dodatak kršćanskom životu, nego redoviti put povratka Bogu i obnavljanja zajedništva s njime.

4. ‘Ispovijed je potrebna samo teškim grešnicima’

Ljudi ponekad misle da je ispovijed rezervirana za one koji su počinili teške zločine ili vrlo ozbiljne grijehe. Međutim, istina je da nitko nije bez grijeha. Sveti Ivan piše da onaj tko tvrdi da nije sagriješio, vara samoga sebe.

Ispovijed nije znak da je netko gori od drugih. Naprotiv, ona pokazuje poniznost čovjeka koji priznaje da mu je potrebno Božje milosrđe.

5. ‘Ispovijed je neugodna’

Mnogi odgađaju ispovijed jer se boje reakcije svećenika ili ih je sram izgovoriti svoje grijehe naglas. Takvi se strahovi u stvarnosti najčešće pokažu neopravdanima. Svećenici tijekom svoje službe slušaju ispovijedi velikog broja ljudi i rijetko ih nešto može iznenaditi. Njihova je zadaća pomoći pokorniku da se vrati Bogu, a ne osuđivati ga. Svećenici će najčešće ponuditi nekoliko riječi ohrabrenja, koristan savjet i jednostavnu pokoru kao znak obraćenja.

Stoga, ako već dugo nisi pristupio sakramentu ispovijedi, nemoj dopustiti da te strah ili nelagoda zadržavaju. Upravo ondje Bog na poseban način daruje oproštenje, mir i novi početak.