Okupilo se veliko mnoštvo ljudi. Isus je opominjao narod da se pokaje, govorio je o blizini kraljevstva Božjeg i predbacio im njihovu vezanost za vremenita dobra. Govorio je o vrijednosti duše. Trebaju spoznati da je Bogu više stalo do duše nego do velikog zemaljskog posjeda ljudi. To se odnosilo na krdo svinja, koje će se uskoro strmoglaviti u jezero; jer ljudi pozvaše Isusa da opet dođe u Gergezu. On im, međutim, reče da će doći za njih prerano i da neće baš biti dobrodošao. Zamoliše ga neka ne ide gore kroz tjesnac, jer dvojica pomahnitalih, koji kidaju sve lance, tamo trče uokolo, i već su zadavili neke ljude. No Isus odvrati kako će upravo zbog toga otići tamo kad bude vrijeme; jer poslan je zbog bijednika. Izgovori tu i mjesto gdje se kaže (Mt 11,23) da su Sodoma i Gomora vidjele i čule ove stvari, koje se događaju tu u Galileji, one bi se obratile.

Bijaše deset sati ujutro, kad je Isus s nekoliko učenika čamcem uzvodno jednim dijelom potoka došao do tjesnaca. Taj put bijaše kraći no pješačka staza. Isus siđe s barke i krene gore sjevernom stranom tjesnaca, a učenici, jedan za drugim, opet se nađoše s Njim. Dok se Isus približavao, jurcala su više gore dva ljutita opsjednuta, čas po grobnim špiljama što tamo bijahu, čas bi opet izjurila te bacala ili se tukla kostima mrtvaca. Stravično su vikali i bijahu kao opčinjeni, jer ne pobjegoše, nego se više približavahu Isusu i vikahu, stojeći malo poviše iza živice i stijenja, s male udaljenosti: „Dođite ovamo, sile! Pomozite! Dolazi jači od nas!“ Isus podigne ruku prema njima i zapovjedi im da legnu dolje. Tad padoše ničice; no podigoše glave i zavikaše: „Isuse! Sine Boga Svevišnjega! Što mi imamo s tobom? Zašto si nas došao mučiti prije vremena? Zaklinjemo te Bogom, ne muči nas!“ Sad im se Isus i učenici bijahu približili. Opsjednuti su drhtali i tresli se cijelim tijelom na stravičan način. Isus naredi učenicima neka im daju nešto da se pokriju, a njima zapovjedi da se pokriju. Nato im učenici dobaciše one rupce koje nose oko vrata i kojim običavahu omotati glave. Opsjednuti se njima omotaše, grčevito se tresući i trzajući, kao da su prisiljeni protiv svoje volje, ustadoše i vikahu neka ih Isus ne muči. No on upita: „Koliko vas je?“ Oni rekoše: „Legija.“ Zli dusi govorahu iz opsjednutih u množini i rekoše da su požude ovih ljudi bile bezbrojne. Time vrag jednom reče istinu: jer sedamnaest godina bijahu ti ljudi živjeli u đavoljoj zajednici i vračanju, i tu i tamo već su imali ovakve napade; već dvije godine pomahnitali lutahu po pustinji. Bijahu zapleteni u sve vračarske opačine.

U blizini, na sunčanom mjestu ležao je vinograd, u kojem je stajao veliki istesani badanj, sastavljen od greda. Bio je gotovo visine čovjeka, a širok toliko da je u njega zacijelo moglo stati dvadeset ljudi. Gergežani običavahu u njemu gnječiti grožđe pomiješano s ludom travom. Sok se cijedio u manja korita, a iz njih u velike zemljane posude uska vrata, koje napunjene zakopavahu u vinogradu ispod zemlje. To je bio onaj opojni napitak, od kojeg su ljudi dobivali takve napadaje. Opojna biljka bijaše otprilike dužine ruke s mnogo debelih zelenih listova jednim iznad drugog, poput čuvarkuće, a gore je imala nekakav gumb. Trebali su taj sok da se dovedu u đavolsko ushićenje. Piće zbog kojih bi opet izjurila, te bacala ili se tukla kostima mrtvaca opijajućih para bijaše pripremano na otvorenom; ipak prigodom pripreme stavljahu iznad badnja ceradu. Upravo se bijahu približili na prešanje radnici. Tad Isus naredi opsjednutima, odnosno legiji u njima da prevrnu bačvu. I oni uhvatiše punu veliku tacu i lagano je nagnuše na rub, tako da se izlije čitav sadržaj, a radnici uz veliku galamu pobjegoše otuda. Opsjednuti se, drhteći i trzajući se, vratiše natrag; a učenici bijahu jako prestrašeni. Vragovi vikaše iz opsjednutih neka ih On ne strovali u bezdan. Neka ih ne tjera iz toga kraja, te napokon: „Pošalji nas da uđemo u ove svinje!“ Tad Isus reče: „Uđite!“ Na te riječi padoše jadni ljudi uz žestoke trzaje dolje, a iz njihova tijela iziđe cijeli oblak bezbrojnih likova kukaca, žaba, crvi, a osobito rovaca. Nekoliko trenutaka potom nastade roktanje i pomahnitalost u krdima svinja, te jurnjava i galama među pastirima. Svinje, njih nekoliko tisuća na broju, sjuriše se sa svih strana i strmoglaviše kroz grmlje sa svih obronaka; bijaše to poput olujne grmljavine pomiješane s mahnitom životinjskom krikom. No, to se ne dogodi u nekoliko minuta, nego, sigurno, u nekoliko sati; jer svinje jurcahu dugo amo-tamo, bacale su se ili bijahu bacane, te su grizle jedna drugu. Mnoge se baciše gore u močvaru i odnese ih dolje vodopad. No sve završiše u jezeru.

Učenici time ne bijahu zadovoljni jer mišljahu kako je sad voda u kojoj love ribu, a i riba sama onečišćena. Isus nasluti njihove misli, pa im reče neka se ne boje, jer će svinje sve potonuti u vrtlogu na izlazu iz tjesnaca. To bijaše neka vrsta močvare — koja je prudom obraslim trskom i grmljem, što je za plime katkad bio preplavljen — bila odijeljena od jezera. Tu bijaše dubok ponor, koji je preko pruda imao utok iz jezera, no nije otjecao u jezero.

U taj se krater strovališe sve svinje. Pastiri koji u početku bijahu potrčali za svinjama, sad dođoše do Isusa; vidjeli su izliječene opsjednute, čuli sve i silno jadikovali zbog gubitka. Ali Isus kaza da je važniji spas ovih duša od svih svinja na svijetu. Neka idu i kažu gospodarima svinja: đavle, koje bezbožnost u zemlji šalje u ljude, On je istjerao iz ljudi i poslao u svinje! Ozdravljene opsjednute pošalje, međutim, kući po haljine, a sam ode s učenicima gore prema Gergezi. Više pastira već bijaše otrčalo prema gradu pristizali su i ljudi sa svih strana. I oni koji bijahu izliječeni kod Magdale bijahu tu da ga dočekaju, kao i jučer izliječena dva židovska dječaka s većinom Židova iz grada. Dvojica izliječenih od opsjednuća vratiše se vrlo brzo pristojno odjeveni te slušahu Isusovo naučavanje. Oni bijahu otmjeni pogani iz grada, i to rođaci poganskih svećenika.

Ljudi koji bijahu zaposleni pripremanjem vina, i kojima je cijela kaca prevrnuta, bijahu isto tako otrčali u grad i prijavili štetu, što je načiniše opsjednuti, te nasta u gradu velika galama i metež. Mnogi ljudi iz toga kraja potrčaše za svinjama ne bi li još nešto spasili; drugi trčahu do bačve. Sve to potraja do u noć.

Juda Iškariotski s tim je narodom napose mnogo poslovao; jer tu bijaše poznat. Kad još bijaše mlad, odmah nakon što bijaše pobjegao iz obitelji, gdje je potajno bio odgajan, živjela je ovdje neko vrijeme s njim njegova majka, a oba opsjednuta bijahu njegovi poznanici iz mladosti.

Židovi potajno bijahu vrlo zadovoljni zbog štete kod pogana zbog svinja; jer bijahu pod njihovim pritiskom i ljutiti zbog tolikih svinja. No ipak, bijaše ovdje isto tako mnogo Židova koji se bijahu pomiješali s poganima i uprljali njihovim praznovjernim činima.

Učenici pokrstiše sve koji su danas i jučer ozdravljeni, a isto tako i ovu posljednju dvojicu opsjednutih. Svi bijahu vrlo potreseni i sasvim izmijenjeni. Ovi, zadnji te dvojica židovskih mladića zamoliše Isusa da im dopusti ostati kod Njega i postati Njegovim učenicima. On reče obojici sad ozdravljenih, kako im želi dati zadaću: neka prođu kroz deset mjesta Gergežana, posvuda se pokažu i svagdje ispripovijedaju što se s njima zbilo, što su čuli i vidjeli, te pozovu ljude na pokajanje i krštenje i pošalju ih k Njemu. Neka se ne daju smesti; pa makar se za njima budu nabacivali kamenjem. Budu li tu Njegovu volju ispravno izvršili, primit će duha proricanja. Isto tako, onda će uvijek znati gdje je On i trebaju ljude koji traže Njegov nauk slati k Njemu, polagati ruke na bolesnike, a ovi tad trebaju ozdraviti. Kad im je to rekao, blagoslovi ih. Oni već sljedećeg dana započeše sa svojim poslanjem, a poslije postadoše učenici.

Gornji tekst je ulomak iz knjige Anne Katharine Emmerich “Siromašni život Gospodina našega Isusa Krista” u izdanju Naklade sv. Antuna. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Knjigu možete nabaviti u knjižari sv. Antuna (Kaptol 6, Zagreb) ili naručiti putem e-maila: naklada.sv.antuna@zg.t-com.hr ili putem telefona: 01/4828-823. Više o knjizi pročitajte na ovom linku.