MARIJANSKO SVETIŠTE

Naša novinarka posjetila Niepokalanów – grad Bezgrešne i Maskimilijana Kolbea

Niepokalanów je utemeljen 1927., a prije Drugog svjetskog rata bio je jedan od najvećih samostana na svijetu

Laura Lazić

Podijeli:

Otkad sam saznala za svetog Maksimilijana Kolbea, franjevca, misionara, mučenika i novinara, imala sam želju posjetiti Niepokalanów, Grad Bezgrešne.

Do Niepokalanówa se može lako doći vlakom iz Varšave za nekih 45 minuta. Čim se stigne na stanicu, odmah se može vidjeti bazilika Bezgrešne Djevice Marije, Sveposrednice Milosti. Iako nisam imala vremena obići čitavo mjesto u kojem se nalazi svetište, čini mi se da je ono cijelo u znaku Kolbea i Marije. Barem je tako na željezničkoj stanici – prvo sam ugledala kip Marije, a malo dalje je i kip Kolbea na klupi, uz fontanu.

Niepokalanów je utemeljen 1927. na imanju koje je darovao princ Jan Druki-Lubelski. Pošto sam doputovala u sredini tjedna, i to vjerojatno u razdoblju kada rijetki tamo hodočaste, nije bilo puno hodočasnika u svetištu. Zanimljivo je bilo zamišljati kako je taj samostan izgledao prije Drugog svjetskog rata, kada je, kao jedan od najvećih samostana na svijetu, brojio oko 700 redovnika. Pravi mali grad!

Pogled na baziliku iz doma za hodočasnike. Foto: Laura Lazić/Bitno.net

Motiv iz svetišta. Foto: Laura Lazić/Bitno.net

Unutrašnjost bazilike. Foto: Laura Lazić/Bitno.net

Osim prekrasne bazilike Bezgrešne Djevice Marije, koja zauzima središnje mjesto u svetištu, ostatak je dosta jednostavan. Posebno je dojmljiva drvena baraka s kapelicom svetog Maksimilijana koju su izradili franjevci.

Dok sam bila u njoj, pokušavala sam si predočiti kako je ona izgledala nekoć, prepuna redovnika koji se rano bude i pjevaju na jutarnjoj molitvi… Tamo se nalazi i sobica u kojoj je sveti Maksimilijan živio od 1927., odnosno od utemeljenja Niepokalanówa, do 1930.

Kapelica svetog Maksimilijana izvana. Foto: Laura Lazić/Bitno.net

Kapelica svetog Maksimilijana iznutra. Foto: Laura Lazić/Bitno.net

Soba svetog Maksimilijana. Foto: Laura Lazić/Bitno.net

Mnogi znaju za Kolbeovu mučeničku smrt koju je podnio u Auschwitzu kada je svojevoljno odlučio biti među nekolicinom poslanih u smrt umjesto jednog čovjeka koji je imao ženu i djecu. Također je poznat njegov san o dvije krune – crvenoj i bijeloj. U djetinjstvu je sanjao Mariju koja ga je pitala koju krunu želi, a on je odabrao obje – crvenu, koja simbolizira mučeništvo i bijelu, koja simbolizira čistoću.

Ali ono što je mene najviše fasciniralo kod Kolbea nije ni to što je bio misionar u Japanu pa ni to što je štovao Bezgrešnu, Blaženu Djevicu Mariju, kao ni ono što sam već gore napisala. Naravno, ono što me se najviše dojmilo, uz to što je bio franjevac i svojevrsni reformator, obnovitelj reda, bilo je upravo to što se bavio medijima tako da je, na neki način, i zaštitnik nas novinara.

U Niepokalanówu su fratri vodili tiskaru u kojoj su tiskali brojne listove. Među njima je najpoznatiji Vitez Bezgrešne koji je prije Drugog svjetskog rata dosegao nakladu od čak 750 tisuća primjeraka. I danas tamo postoji tiskara koju, nažalost, nisam stigla posjetiti.

Posebno mjesto u svetištu je kapela trajnog klanjanja. Uređena je na jedinstven način – nema oltara, nego samo pokaznicu, koja je zapravo kip Marije koja u srcu nosi Isusa, Presveti Oltarski Sakrament.

Pokaznica – kip Marije. Foto: Laura Lazić/Bitno.net

Kapela trajnog klanjanja. Foto: Laura Lazić/Bitno.net

Ovako su nekada izgledali Vitezovi Bezgrešne koje su tiskali fratri u Niepokalanowu. Foto: Laura Lazić/Bitno.net

Ovako danas izgledaju listovi koje tiskaju braća franjevci. Foto: Laura Lazić/Bitno.net

Ono što me se također dojmilo u svetištu je to što je dobro osmišljen za hodočasnike. Mislim da u tome možemo dosta naučiti od Poljaka. Čak i ako netko putuje s grupom, nego u vlastitom aranžmanu, poput mene, i dalje ima sve što je potrebno. To je sljedeće: svakoga dana slavi se nekoliko misa, a u kapelu trajnog klanjanja može se doći bilo kada. Naravno da duhovni program može biti i bogatiji, ali mislim da i ovo može biti sasvim dovoljno.

Također, do svetišta se jednostavno stiže javnim prijevozom (istina, to je i zato što je sam Niepokalanów izgrađen u blizini već postojeće željezničke pruge). Uz to, u svetištu se može prenoćiti, kao i jesti u restoranu (a ako nekome to ne odgovara, u blizini je nekoliko trgovina). Još ako se spomene muzej, soba sv. Maksimilijana i drvena crkvica, može se zaključiti da hodočasnici koji žele posjetiti mjesto ne moraju puno toga organizirati sami.

Niepokalanów je svetište koje odiše franjevačkom jednostavnošću i siromaštvom, ali i ljubavlju prema Mariji. Niepokalanów nije samo Grad Bezgrešne, on je i Kolbeov grad.