Pitanje koje mnogo puta muči i kida pojedine dobre duše glasi: kako uskladiti unutarnji život s apostolatom? Jedan i drugi je velik u sebi. Unutarnji život je zapravo božanski život u nama, a apostolat je prema riječima Svetog Oca najbožanskiji posao. Prema tome i ne bi trebalo biti opreka između jednoga i drugoga. Jer uzvišen je jedan, uzvišen drugi. Božanski jedan, božanski drugi. Pa ipak ima duša koje misle da apostolat svojom mnogostrukomu, svojom izvjesnom užurbanošću i izvjesnom bučnošću, smeta onome prvome životu u nama, ili bar ne znaju kako uskladiti jedan i drugi. Dokle idu granice prvoga, a gdje počinje drugi? Tako treba upravljati sa sobom da oba ta naša života budu u savršenoj harmoniji, da jedan drugome ne smeta, da jedan drugome ništa ne otima, da svaki ostaje na svome mjestu, potpuno skladan u sebi i potpuno skladan u vezi s drugim. Jer kršćanski čovjek je skladan čovjek. I savršena duša je skladna duša. A svetački lik je zapravo najskladniji lik na zemlji. Da, ali time još nismo odgovorili na pitanje, kako uskladiti aktivni život s kontemplativnim? Kako realizirati idealni spoj i sklad vanjskoga i nutarnjega rada?

Istaknut ćemo samo nekoliko konkretnih uputa. Jedan i drugi život i sve njegove dužnosti vršimo u punoj vjernosti. Potpuno molimo, potpuno radimo. Iz duše molimo i punom dušom radimo. Tad ćemo doista moliti radeći, a raditi moleći. Ako u danu sve naše molitvene dužnosti obavimo ozbiljno, sabrano, puni strahopoštovanja prema Bogu i puni ljubavi, onda to nužno mora davati pečat čitavom našem vanjskom djelovanju. Sve će ono biti protkano nečim vrhunaravnim, Božjim. A ako požrtvovno i ozbiljno vršimo djela apostolata, ako pred svaku dušu stanemo doista sa strahopoštovanjem, ako svaku, pa i najsitniju našu dužnost gledamo i izvršujemo pod vidom vječnosti, tad ćemo svojim revnim djelovanjem privući Božju blizinu i prinuditi dobroga Gospodina da se približi našim akcijama i da bude stožer njihov. I tako se ta dva života u nama popunjuju i stapaju u jedan život. A u tome i jest kršćanska mudrost.

Uz vjernost, koja je bezuvjetno potrebna za sklad nutarnjega i vanjskoga života i za što jače kretanje u Božjoj prisutnosti, moramo ovdje naglasiti i mir. Nutarnja stabilnost, nutarnja smirenost, nutarnji mir. Gospodin i ne može govoriti duši čija je nutrina vječno uzburkana. On se ne može ukazivati duši koja je vječno nečim uznemirena. On ne može sjaj svoje prisutnosti pokloniti duši koja je nemirna u sebi i sa sobom. Koja vječno nešto raskapa i prekapa, traži i prevrće. Kojoj nikad ništa nije pravo. Koja se ne može usidriti na jednom mjestu. Nemirna duša često traži uzrok svoga nemira u razlozima izvan sebe. A kad tamo, ti su razlozi u njoj samoj, u nutarnjem vječnom pokretanju i vibriranju. Ako umijemo sačuvati mir, onda je malo važno gdje se nalazimo i gdje radimo. Bolesnih i drhtavih duša ima iza najveće klauzure, a mirnih i staloženih u najvećoj buci. A gdje je mir, tu je i Bog. Gdje je mir, tu je i Božja blizina.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Marice Stanković Potpišimo Gospodinu praznu mjenicu. Dopuštenje nositelja prava (Suradnice Krista Kralja) za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi pročitajte na linku!


Molitva za zagovor službenici Božjoj Marici Stanković:

Dobri naš Oče! Ti si svoju službenicu Maricu Stanković obdario milošću da sve sile svoga uma i srca stavi u službu tvoga kraljevstva. U iskrenoj vjernosti Bogu i Crkvi, ona je zauzetim radom pomogla ljudima, osobito mladima, otkrivati Isusa Krista. Nevino osuđena, prihvatila je godine patnje. Molimo te, ražari u nama oganj Duha Svetoga da poput tvoje službenice hrabro i nesebično radimo za tvoje kraljevstvo. Po njezinu zagovoru molim te za posebnu milost… Oče naš…

Tko po zagovoru službenice Božje u duhovnim ili tjelesnim potrebama zadobije koju milost, pozvan je javiti se postulaturi za njezino proglašenje blaženom: Postulatura službenice Božje Marice Stanković, Česmičkoga 1, 10000 Zagreb. Postulator: o. Vinko Mamić OCD.