Nije nam zapovjeđeno da stalno radimo, niti da budemo stalno pažljivi i da neprekidno napredujemo, ali nam je zadano da molimo stalno, bez prekida.
(Evagrius Ponticus)

Razmatrajući Evanđelja, kršćani su još od najranijih vremena pokušavali pronaći način kako moliti bez prestanka. Pustinjski su oci su pokušavali ostvariti neprekidnu molitvu tako da bi uzeli jednu rečenicu ili frazu iz Svetog pisma koja ih se dojmila za vrijeme jutarnje molitve, ili bi izabrali neku kratku molitvu koja je na neki način izražavala njihove najdublje osobne potrebe. Zatim bi je neprestano pozivali u sjećanje, tijekom čitavog dana. Premda molitva može biti zamišljena u umu, ona se mora spustiti u srce, jer se samo iz srca može izdići prema Bogu.

Pustinjski oci nisu primarno smatrali srce središtem emocija i osjećaja, nego je srce za njih ponajprije bilo moralno i duhovno središte cjelokupnog ljudskog bića. Zato iskrena molitva srcem označava molitvu ujedinjene osobe, molitvu u kojoj je onaj koji moli potpuno uronjen u molitvu.

Opat Izak je rekao: “Kad se dižete iz kreveta, pustite da vas vaša molitva spusti na koljena, a zatim je pošaljite dalje u svoj rad i svoje poslove, i pustite da vas prati cijeli dan.” To može biti molitva poput “Gospodine, spasi me” kako je to savjetovao opat Makarios, ili “O, Bože, dođi, budi moja pomoć”, ili “Bože, požuri da mi pomogneš” kao što je predlagao opat Izak. Ova potonja je bila molitva koju je odabrao sveti Benedikt, koji je, otkrivši da ona učinkovito pomaže, tražio od svojih redovnika da je izgovaraju prije svakog sata jutarnje molitve. Jednostavna molitva kao “Isuse, pomozi” ili čak samo jednostavno “Isuse” nastala je od molitve Isusu “Isuse, Sine Božji, smiluj se meni grešniku”. To je vjerojatno najpoznatija ‘molitva srca’ koja se koristi sve do naših dana.

Sveti Augustin je bio prvi koji je ove molitve nazvao zazivima, dok su ih kasniji duhovni pisci često nazivali težnjama. U nedavnim stoljećima težnje poput “Isuse, smiluj se”, “Marijo, pomozi mi” ili “Sveto Srce Isusovo, uzdam se u Te” najčešće potječu iz narodne pobožnosti. Ispravno korištene, one utjelovljuju sve značajke prave iskrene molitve srca. Kako god nazivali te kratke molitve, one mogu pomoći osobi koja žudi da joj ‘molitva bez prekida’ pomogne doći do svetosti tako da se svaki dan neprekidno otvara Bogu.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Davida Torkingtona “Kako moliti”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.