RAZARAJUĆA BOLEST
Kako pobijediti zabrinutost?
Riječ „zabrinutost“ u grčkom jeziku se naziva „merimnao“ i ona je kombinacija dviju riječi: „merizio“ što znači podijeliti i „nous“ što znači „um“ (ta riječ uključuje perceptivne sposobnosti kao i razumijevanje, osjećanje, prosuđivanje i volju). Zabrinutost bi, dakle, značila „podijeliti um“. Ona dijeli um na pogubne misli i vrijedne ideje.
Foto: Shutterstock.com
U svijetu je prisutno mnogo bolesti, ali najopasnija bolest nije uzrokovana infekcijama, virusima ili epidemijama. Psihosomatske bolesti su znak društva koje je emotivno frustrirano i mentalno bolesno. Milijuni osoba su pritiješnjene zabrinutošću koja uzrokuje obiteljske probleme, poslovne neuspjehe, socijalne nepravde i prerane smrti.Jedna od karakteristika zabrinutosti jest ta da je ona po svojoj naravi zarazna. Razni psihijatri vjeruju da je zabrinutost često zaraznija od infektivnih bolesti poput difterije te da ima razarajuće efekte ne samo za one koji od nje pate nego i za sve one koji okružuju zabrinutu osobu.
Riječ „zabrinutost“ u grčkom jeziku se naziva „merimnao“ i ona je kombinacija dviju riječi: „merizio“ što znači podijeliti i „nous“ što znači „um“ (ta riječ uključuje perceptivne sposobnosti kao i razumijevanje, osjećanje, prosuđivanje i volju). Zabrinutost bi, dakle, značila „podijeliti um“. Ona dijeli um na pogubne misli i vrijedne ideje.
Osoba s podijeljenim duhom između uspjeha i neuspjeha sigurno neće postići željeni uspjeh jer podijeljen duh ne dostiže svoje ciljeve budući da je uvijek obuzeta strahom.
Podijeljeni duh čini da osoba nema povjerenja u samu sebe, osjeća se nesposobnom i onda kad je u potpunosti sposobna izvršavati određeni zadatak. Sveti Jakov priča o stanju nesretne osobe koja ima podijeljen duh te govori da se radi o „čovjeku s dvije duše, nepostojanom u svim putovima svojim“ (Jak 1,8).
Neodlučan čovjek, s podijeljenom dušom je nepostojan u svemu što čini. Nepostojan je u svojim osjećajima. Nepostojan je u svojim odlukama. I nepostojan u svojim prosudbama.
Zabrinutost je GRIJEH.
Bivajući zabrinuta osoba osuđuje Boga da je neistinit.
Riječ Božja kaže: „Znamo da Bog u onih koji ga ljube sve vodi dobru, u onih koji su prema Božjoj odlici pozvani.“ (Rim 8,28).
Zabrinutost kaže: Ti lažeš, Bože!
Božja riječ kaže: „Sve je dobro učinio.“ (Mk 7,37)
Zabrinutost kaže: „Ti lažeš, Bože!“
Božja riječ kaže: „Sve mogu u onome koji me jača!“ (Fil 4,13)
Zabrinutost kaže: „Ti lažeš, Bože.“
Božja riječ kaže: „Ne brinite se tjeskobno što ćete pojesti ili što ćete popiti; niti za svoje tijelo: u što ćete se obući… jer zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno.“ (Mt 6,25a; 32b)
Zabrinutost kaže: „Ti lažeš, Bože.“
Zabrinutost je licemjerstvo jer iskazuje vjeru u Boga te u isto vrijeme sumnja u njegovu vjernost.
Kako pobijediti zabrinutost?
Cilj ovog članka nije razviti jedan sistem samopomoći nego potaknuti jedan odnos međusobnog povjerenja između nas i našeg Boga. Mi smo bića odnosa s drugima, potrebno nam je živjeti u zajednici, biti dio društva. Često je Bog samo „vrhovni agent“ religije kojoj pripadamo. Nije autor naših života i onaj koji nam pruža sve ono u čemu uživamo.
Bog je osoba najdostupnija na koju možemo računati u svako vrijeme i u bilo kojem trenutku. Potrebna je jedna riječ molitve, jedan jecaj bez nade da bi se privukla prisutnost Očeva prema sinovima.
Moramo uspostaviti ravnotežu u našem odnosu s Bogom, učiniti da taj odnos postane dvosmjerna ulica preko koje oboje imamo pristup jedno drugom. Povjerenje je temelj svakog odnosa. Moramo se pouzdavati u činjenicu da naše molitve dosežu svoj cilj i da Bog u svoje vrijeme ispunja planove i obećanja naše vjere.
