Već smo se sasvim primakli blagdanu Božića. Priprave su u tijeku. Na tržnicama i po ulicama silne gužve. Treba još toliko toga obaviti. U uredima i na radnim mjestima užurbanost. Valja sve staviti u red. Uskoro će blagdani. Još samo tri dana i, evo, Božić. Još samo malo. Blagdani su na vratima. Božić je tu. Badnjak se najavljuje.

A što onda? Božić će doći. Doći će i proći ponoćna gužva u jedinstvenoj noći godine. A što onda? Bit će malo prepričavanja kako je gdje bilo, koliko je svijeta bilo, kako se gdje slavilo, kako je moglo biti i bolje. Bit će malo dnevnih vijesti o svemu tome i stanoviti blagdanski opušteni umor. A usmeno će i pismeno stalno još uvijek brujiti pred nama neprestana želja: “Sretan Božić!”

Što će od svega toga ostati? Mislim pritom na ono bitno. Ostaje ono što bi nam božićevanje svake godine htjelo uliti u srce: Bog te pohodio. Bog je blizu. Ime mu je Emanuel, tj. Bog s nama. Bog te nije ostavio. On te čak božanski ljubi. Božić je blagdan tog Božjeg pohoda u liku djeteta koje se rodilo. Ostaje nam to dijete, Isus. Ostaje nam to dijete koje želi s nama i u nama rasti. Ostaje nam ta blagoslovljena prisutnost koja usrećuje. Ostaje nam to dijete koje želi naći mjesta u svakom našem domu, u svakoj obitelji i 100 zajednici ljudi, koje se želi nastaniti među nama i ne da se istjerati iz povijesti, sadašnjosti i budućnosti ove zemlje.

Ostaje nam Isus.

Nažalost, Isuse, i tebe bismo se htjeli katkada tako brzo riješiti. Veselimo se Božiću kao blagdanu, ali nismo uvijek spremni prihvatiti tebe kao suputnika svoga života, jer, ako te prihvatimo za svog suputnika i supatnika, onda ulazimo u rizik da svoj život mijenjamo prema tvojim željama, da svoje navike oblikujemo prema tvojim navikama.

Nažalost, Isuse, za to nismo uvijek spremni. Imamo svojih navika, svoj stil života koji nije lako mijenjati. Lakše nam je blagdanski zapjevati, bogatije jesti i piti, nego prihvatiti duboku istinu tvoje prisutnosti među nama.

K svojima si došao, Isuse, a tvoji te ne primaju. Bilo je to tako prije dvije tisuće godina, događa se tako i danas. Kao da se povijest ponavlja. Lakše je proslaviti dan tvoga rođenja, nego dopustiti da se rodiš u našoj blizini, u nama samima. Priznajemo i vjerujemo da si se rodio prije dvije tisuće godina, ali ti ne dopuštamo da se rodiš sada, u ovo vrijeme i da u nama zavlada tvoj zakon života utemeljen na imperativu praštanja i ljubavi.

Idemo ususret Božiću! Poštovani čitatelji, iskreno vam želim da se u svima nama, u svjetlu tajne Isusova rođenja, dogodi nešto novo, da se otvorimo tajni Božjega pohoda. Ne prestanimo vjerovati da je moguće da ovaj svijet postane Božji, da naš život bude ljepši. Bit će to samo u Isusu i s Isusom. Dočekajte spremna srca taj jedinstveni blagdan Isusova rođenja. Sretan Božić!

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Pripravi srce za susret”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.