Draga braćo i sestre,

U današnjem Evanđelju Isus govori ljudima da mogu prepoznati lice zemlje i neba, sve znakove vremena jedino na način da ih razumiju i shvate, da postanu u stanju prosuđivati vrijeme, prepoznati i tumačiti vremenske prilike. Čitajući Evanđelje, upitao sam sam sebe kako znam mnoge ljude koji da bi vidjeli kakvo će biti vrijeme, traže svoje mobitele, gotovo i ovisnički pretražuju podatke, a samo da bi saznali kakve vremenske prilike im donosi dan pred njima. Pomalo iznenađuje, ali ipak više rastužuje činjenica da smo u utrci za životom postali društvo zaokupljeno modernom tehnologijom i da gubimo dodir s prirodom, doživljavanje prirode i njezino promatranje.

Mnogo vremena provodimo zatvoreni u našim kućama ispred televizora, s mobitelima, u uredima pored računala da smo zaboravili na sve blagodati koje nam daruje priroda. Zaboravljamo koliko važan i velik utjecaj ima na kvalitetu naših života i sve ostale životne navike. Zaboravljamo izaći van da promatramo oblake i ptice, osluškujemo povjetarac ili da osjetimo toplinu sunca jer sami sebi stvaramo iskrivljenu sliku života. Već na prvim stranicama Biblije možemo pročitati da je čovjek društveno biće, stvoreno za ljudsku interakciju, biće usmjereno na okolinu oko sebe i ljude u svojem okruženju, okoliš koji nam promatrajući ga govori o slavi Božjoj i otkriva nam tko je On jer on je Taj koji ga je stvorio.

Zastanemo li na trenutak i pogledamo li danas malo oko sebe, primijetit ćemo da se događa upravo suprotno od onoga što čitamo na početku Knjige Postanka. Današnji ljudi kao da se povlače i zatvaraju u neki svoj svijet, kao da traže izlaz iz svega onog što ih okružuje ili jednostavno izlaz zbog nekih osobnih nezadovoljstava ili problema. Zato je jako važno prije nego li pokušamo razumjeti ili razaznati nešto, kad ne znamo kako, važno je znati da nam priroda besplatno daje odgovore i zato moramo izaći iz svojih kuća, zatvorenih prostora. Neka nam priroda bude prirodan filter za sve što nam ne odgovara, izađimo i osjetimo sunce i vjetar, promatrajmo oblake da bi razaznali jer dar spoznaje, mudrosti i razlučivanja jedan je od darova Duha Svetoga.

Jednom davno pitali su sv. Antu koja je najvažnija vrlina i svi su nekako očekivali da će reći kako je to ljubav, radost, mir ili nešto slično, ali odgovor sv. Ante bio je razlučivanje. Često možemo darovati svoje vrijeme, davati sebe i ulagati energiju, ali u pogrešne stvari ili ljude, također možemo osjećati određene emocije ili trpjeti određene stvari koje možda i nisu utemeljene na stvarnosti.

Npr. postoje ljudi koji su uvjereni da ih Bog ne voli, da je Bog daleko od njih, da se ne brine o njima ili ih kažnjava radi nečeg. Ali da su oni spoznali istinu o Bogu, onda bi izbjegli toliku patnju i bol i vjerovali bi da je On dobar i znali bi da ih voli.

Ponekad uložimo toliko vremena, toliko osjećaja u nešto što nije stvarno, nešto što nije istinito i toliko važno da ne prepoznajemo istinu od laži, ne razlikujemo svjetlo od tame, a zapravo ne razaznajemo pravi Božji put, ono što nam On doista govori, ali i tko je On zapravo. U 1. Korinćanima, 11,29, Pavao govori o Euharistiji, a govoreći o svetoj pričesti kaže: Jer tko jede i pije nedostojno, sud sebi jede i pije, ne razlikujući tijela Gospodnjega. Zašto Rekao je da se ne razlikuje tijelo Gospodnje, odnosno ne promišlja se o veličini onoga što je pred nama i sama ideja razlučivanja nije prepoznati istinu. Pavao nam kaže da je euharistija pravo tijelo i prava krv Gospodina Isusa Krista, ali da unatoč tome mnogi su bolesni jer primaju euharistiju i ne razaznaju – ne prepoznaju da je to uistinu tijelo i krv Isusa Krista. Dakle, ovo razlučivanje znači vidjeti stvari onakvima kakve one stvarno jesu i percipirati svijet i život onakvim kakav on stvarno jest.

Upitajmo se koliko često je Gospodin bio u našoj prisutnosti, a cijelo ovo vrijeme to nismo razaznali, nismo prepoznali tijelo Isusa Krista, nismo shvatili i prepoznali tko je On koji naša srca čini punima i tko je On koji nam daruje život.

Zato uočimo sve ono što nas okružuje, dozvolimo suncu da dotakne naša lica, dotaknimo zemlju i drveće i saslušajmo poruku koju nam govore, a govore nam o našem Stvoritelju koji ih je stvorio.

Zamolimo Boga da nam otvori ne samo naše tjelesne oči, nego i oči srca, oči našeg uma i oči duha kako bismo mogli razaznati i prepoznati i imati jedinstvo s Njim. Učimo iz ljubavi prema Bogu i ostanimo i danas uz Isusa preko ovog svetog sakramenta euharistije, i svi zajedno nađimo snagu u Isusovim porukama, neka nas vodi i prosvijetli, neka nas osnaži i otkrije nam što možemo učiniti da Ga proslavimo u svojem svakodnevnom životu.