Papa Lav XIV. predvodio je drugog dana svog apostolskog putovanja u Španjolsku u nedjelju, 7. lipnja, na trgu Plaza de Cibeles u Madridu misno slavlje i procesiju s Presvetim povodom svetkovine Tijelova, izvijestio je Vatican News.

U prisutnosti milijun i dvjesto tisuća vjernika okupljenih na trgu Papa je na početku homilije istaknuo: „To sjećanje na Gospodina prisutnog u euharistijskom kruhu u srcu je vaše vjere i povijesti vašega naroda. Ovdje u Madridu, ali i u mnogim drugim mjestima u Španjolskoj, Tijelovo nije samo jedan od brojnih blagdana u liturgijskom kalendaru, nego povratak korijenima vjere kako bi se obnovila ljubav i vjernost Bogu.

Papa je podsjetio kako su svečane procesije toga dana stoljećima oblikovale pobožnost, umjetnost, glazbu, arhitekturu i život zemlje, također preko cvjetnih tepiha, pjevanja i brige o oltarima i monstrancama. Međutim, istaknuo je da se ništa od toga ne može smatrati pukim “vanjskim prikazom” ili “preživjelim dijelom folklora”. Naprotiv, to je vjera u prisutnost Uskrsloga koji postaje kruh da nas nahrani, koji posjećuje kutke našega srca i povijesti i koji, prolazeći ulicama, četvrtima i trgovima, tješi slabe, prosvjetljuje obitelji te donosi mir i nadu onima koji pate.

„Krist koji prolazi ulicama u monstranci isti je Krist koji se poistovjećuje sa siromašnima, bolesnima, usamljenima i odbačenima. Nije slučajnost da je ovdje u Španjolskoj Crkva godinama svetkovinu Tijelova spajala s ​​Danom milosrđa. Nije riječ samo o tomu da se iznese monstranca, koliko o tomu da dopustimo da nas izvede iz sebičnosti, ravnodušnosti te udobne i privatne vjere, kako bismo odgovorili na njegov poziv da se obratimo, da promijenimo pogled, prihvaćajući njegovu prisutnost koja nas preobražava i čini nas graditeljima novoga svijeta“, poručio je Papa.

„Povijesni spomen na procesije Tijelova, daleko od nostalgičnih sjećanja, postaje, naprotiv, poziv za današnje vrijeme, a obuhvaća osobni život, odnose, pa čak i izgradnju budućnosti“, napomenuo je Papa.

„Eto, stoga, poruke za Španjolsku današnjice i sutrašnjice: neka religioznost koja je stoljećima animirala tu zemlju ne bude muzej prošlosti koji se posjećuje, nego škola vjere iz koje se može crpiti i danas. Škola koja nas uči kleknuti pred Bogom i bližnjim, jer nitko ne može klečati pred Gospodinom i prezirati svojega brata; škola koja nas uči besplatnosti ljubavi koja postaje dar, kako bi kružila među nama i raskinula okove svake sebičnosti; škola iz koje učimo da je Bog stvarna prisutnost i da smo i mi pozvani biti prisutni u situacijama i izazovima društva, da ne bježimo, nego da se osobno posvetimo izgradnji općega dobra“, naglasio je.

Papa je spomenuo svetoga Manuela Gonzáleza, španjolskoga biskupa napuštenih tabernakula i njegov poziv da se euharistija časti ne samo tijekom velikih slavlja ili u posebnim prigodama, nego i u tihoj vjernosti. U samostanskom zatvoru u Toledu, gdje je bio zatvoren u iznimno teškim uvjetima, neposredno prije Tijelova 1578., prepoznao je u tami toga zatvora skrivenu prisutnost Gospodina, iz koje izvire svjetlo koje nema kraja i život koji nikada ne prestaje“, napomenuo je Sveti Otac.

„Euharistijski Isus je ‘taj vječni skriveni izvor’: izvor koji teče i gasi žeđ, ali bez zasljepljivanja, bez nametanja vanjskom moći, bez pojavljivanja na spektakularan način“, pojasnio je.

Završni poticaj Petrova nasljednika Crkvi u Madridu i svim vjernicima bio je da nose među ljude taj tok svježe vode, tok ljubavi, mira, pravednosti i radosti. „Da ne padamo u napast kruha koji ne zasićuje, nego da sami budemo razlomljeni kruh, koji se daje i prinosi“, naglasio je.

„Napojimo se ponovno na tom euharistijskom izvoru, koji nas ne zatvara u privatnu pobožnost, nego nas šalje napajati braću i sestre, obitelji, siromašne, one koji pate i one koji su izgubili nadu. Euharistijska milost nas preobražava, ali nas čini i protagonistima u preobrazbi povijesti i znakom nade za one koje susrećemo“, poručio je Papa. Na kraju slavlje predvoio je Tijelovsku procesiju.