SNOVIĐENJA DON BOSCA

Don Boscov san o velikoj zmiji i krunici

U poticanju mladića na gorljivo moljenje svete krunice Don Bosco je bio ohrabren i u snoviđenjima. Navodimo jedno. Sanjao ga je u noći pred Veliku Gospu godine 1862.

Foto: Shutterstock

U veljači 1848. grof Roberto d’ Azeglio, osobni prijatelj Carla Alberta i kraljevski senator, počastio je Don Boscov Oratorij svojim posjetom. Svetac ga je pratio u razgledavanju kuće. Grof Roberto je izrazio veliko zadovoljstvo, ali s jednim izuzetkom: Moljenje krunice je čisti gubitak vremena. – Ostavite, reče, recitiranje one starudije od 50 Zdravomarija koje se stalno nižu… – Dobro! odgovori Don Bosco. Ja neizmjerno cijenim ovu pobožnu vježbu i mogu Vam reći – na njoj je utemeljena moja ustanova. Spreman sam odreći se tolikih drugih vrijednih stvari, ali krunice nikada! Zatim s njemu osobitom odvažnošću i smjelošću doda: – Kad bi bilo nužno, bio bih voljan odreći se Vašeg dragocjenog prijateljstva, ali nikada moljenja svete krunice. (M.B. III. str. 294)

U poticanju mladića na gorljivo moljenje svete krunice Don Bosco je bio ohrabren i u snoviđenjima. Navodimo jedno. Sanjao ga je u noći pred Veliku Gospu godine 1862.

Bio sam s dječacima u Castelnuovo d`Asti kod brata. Dok su se svi zabavljali, pristupi k meni Neznanac i pozove me nek pođem s njim. Dođosmo na livadu pokraj dvorišta. Tamo mi pokaza zmiju, dugu 7-8 metara kako leži u travi. Prestraših se. Htjedoh pobjeći. – Ne, ne, kaže mi Neznanac. Dođi bliže i pogledaj! – Kako ću se približiti? odgovorih. Mogla bi me ugristi? – Ne boj se! Neće ti nauditi. Dođi sa mnom! – Nisam toliko lud i izlagati se tolikoj opasnosti. – Dobro, kaže Neznanac, kad nećeš, ostani tamo. Zatim se udalji, donese uže i reče: – Uzmi uže za jedan kraj i čvrsto ga drži. Ja ću ga primiti za drugi pa ćemo ga napeti iznad zmije. – A onda? – Onda ćemo je tući s njim po leđima. – Ma nemoj, čovječe! Samo ćemo je razdražiti. Skočit će na nas i na komadiće nas rastrgati. – Ne, ne, pusti me izvesti što sam nakanio! – Dobro, dobro! Ja se ne prihvaćam takvih vratolomija koje me mogu stajati života. Htio sam pobjeći, ali onaj bijaše ustrajan uvjeravajući me kako mi se neće ništa dogoditi i zmija mi neće nauditi. Molio me nek ostanem i poslušam ga. Zatim Neznanac ode na drugu stranu nemani, digne svoj kraj užeta i udari njime po zmiji. Zmija skoči hoteći izvući glavu i pregristi uže, no bijaše prekasno. Nije se mogla više ni maknuti. Tada mi Neznanac dovikne: – Drži čvrsto uže! Čvrsto drži i ne puštaj ga iz ruku! Otrča do obližnje kruške, sveže svoj kraj, a zatim dotrči k meni, uze konop i sveza ga za željeznu rešetku na prozoru kuće. Zmija se savijala, previjala, udarala mahnito glavom i repom po zemlji, komadići mesa letjeti su na sve strane. Nije prestala udarati dok nije uginula. Ostao je samo goli kostur. Kad se zmija smirila, Neznanac odveže uže, smota ga u klupko pa mi reče: – Pazi! Baci uže u kutiju, zatvori, i začas je ponovno otvori. Oko mene se okupljahu dječaci. Pogledasmo u kutiju. Čudesno! Uže je bilo složeno tako da smo pročitali riječi: Ave Maria! – Kako je to moguće, rekoh. Ti si bacio unutra smotano klupko, a sada je tako složeno. – Eto, reče on, zmija je sotona, a uže Ave Maria, ili točnije: krunica. To je skup Zdravo Marija pomoću kojih možemo svladati, pobijediti i uništiti sve sotonske sile. Ovim riječima zaključio je Don Bosco prvi dio sna.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Drugi dio sna i cijelo djelo „Snoviđenja svetog Ivana Bosca“ možete pročitati ovdje.

Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 22. veljače 2019.

Možda vam se svidi