Svaka stvar u prirodi ima ono što odgovara njezinoj vrsti: svaki cvijet svoju ljepotu, svaka životinja svoj instinkt, svako stvorenje svoje savršenstvo. Tako je i u različitim stanjima milosti: svako ima svoj osobiti dar, i postoji nagrada za one čija se dobra volja prilagođava stanju u koje ih je stavila Providnost.

Duša potpada pod božansko djelovanje od trenutka kada se u njezinu srcu rađa dobra volja te to djelovanje vrši veći ili manji utjecaj na nju, već prema tome predaje li joj se više ili manje. Umijeće predanja nije drugo doli umijeće ljubavi; ljubav sve postiže, ništa joj se ne uskraćuje. Kako bi joj se moglo što uskratiti? Ljubav ne može tražiti ništa nego ono što želi ljubav. Može li ljubav ne željeti ono što želi? Božansko djelovanje ne gleda nego dobru volju; ne privlače je sposobnosti drugih moći niti je njihova nesposobnost udaljava. Nađe li dobro, čisto, čestito, jednostavno, sinovsko srce, puno poštovanja, našla je ono što joj treba. Zagospodari tim srcem, uzimajući mu sve moći te na kraju sve ispadne tako dobro usredotočeno za dobro duše da ona u svakoj stvari nalazi razlog posvećenja. Ako bi u dušu moralo ući nešto što bi prouzročilo smrt, eto već protuotrova dobre volje koji zaustavlja negativne učinke. Čak kada bi morala doći do ruba ponora, božansko bi je djelovanje odatle udaljilo; ili, kada bi je tu i ostavilo, ne bi joj dala da padne. A ako bi i pala, onda bi je izvukla. Poslije svega, grijesi tih duša nisu drugo doli slabo zamjetni grijesi slabosti.

Ljubav uspijeva sve okrenuti u njihovu korist. Tajnim sugestijama pomaže im da shvate ono što trebaju reći ili učiniti već prema prilikama: Intellectus bonus omnibus jacientibus eum – Mudro čine koji ga poštuju (usp. Ps 110,10]. Božanska inteligencija sa svojim rasvjetljenjima prati je u svim njezinim činima te je čuva od opasnosti u koju je može odvesti njezina jednostavnost. Ako bi i učinile kakav korak koji bi je vodio u opasne situacije, Providnost im priprema čestite susrete koji služe da isprave tijek događanja. Ako se protiv njih pletu bezbrojne zamke, Providnost im brka planove, smućuje njihove autore te na njih šalje duha omaglice koji čini da sami padnu u svoje zamke.

Pod vodstvom Providnosti duše koje se željelo iznenaditi nesvjesno čine prividno beskorisne stvari, ali koje služe da se oslobode svih neugodnosti u koje su ih, kako se čini, trebale dovesti njihova čestitost i zloća njihovih neprijatelja. O, fine li lukavosti te dobre volje! Koliko razboritosti u njezinoj jednostavnosti, koliko mudrosti u njezinoj nevinosti i iskrenosti, koliko tajanstvene tajne u njezinoj čestitosti! Pogledajte mladoga Tobiju, tek je dječak, ali je Rafael uz njega; s takvim vodstvom on sa sigurnošću hodi, ništa ga ne straši, ništa mu ne nedostaje. Životinje koje susreće pružaju mu hranu i lijekove; riba koja ga je htjela progutati postade njegova hrana. Ne brine se za drugo doli za svadbu i gozbu jer je u redu Providnosti to njegova trenutna zadaća. Ne radi se o tome da nije imao drugih poslova, nego su prepušteni onoj inteligenciji zaduženoj da mu pomaže. I tako su dobro obavljeni da ni on sam ne bi bolje uspio i sve se razriješilo u svaku vrst blagoslova i blagostanja. Ipak majka plače te se nalazi u najdubljoj gorčini, dok je otac pun vjere; sin potom postaje razlogom radosti i utjehe za čitavu svoju obitelj.

Neka te drugi, o, Gospodine, mole za svaku vrst darova, neka umnažaju svoje riječi i svoje molitve; što se mene tiče, o, Bože moj, ne tražim drugo doli samo jedan dar i nemam druge molitve osim ove: “Daruj mi srce čisto!” O, srce čisto, kako si sretno! Po svojoj jednostavnosti vidiš Boga, po živosti svoje vjere. Vidiš ga u svakoj stvari i u svakome trenutku, dok djeluje u tebi i izvan tebe; u svakoj si mu stvari podložan i njegovo si sredstvo, on te vodi u svemu i posvuda, a ti se ne brineš, nego on misli na svaku stvar za tebe. Tebi je dosta da želiš ono što se događa i mora dogoditi po njegovoj odredbi; on poznaje tvoju raspoloživost. Obuzet čuđenjem, ti nastojiš primijetiti u sebi tu želju, ali je ne zamjećuješ. O, koliko je do njega, on to dobro vidi! Kako je velika tvoja naivnost! Ne znaš što je dobro raspoloženo srce? Nije drugo doli srce u kojemu se nalazi Bog: vidjevši u njemu sva svoja nagnuća, on zna da će to srce uvijek biti podložno njegovim odredbama. Istodobno zna da ti ne poznaješ ono što ti je prikladno, stoga se on sam zauzima da ti to daruje. Puno se ne brine što ti radi protivno: ti ideš na istok, a on te vodi na zapad; prijeti ti teško nasukavanje na greben, on okreće kormilo i vodi te u luku. Bez poznavanja karte, rute, vjetra, plime, sva su tvoja putovanja sretna. Ako ti gusari postave zasjedu, nenadani udar vjetra odmah te stavlja izvan njihova dohvata. O, dobra voljo! O, čisto srce! Isus je znao staviti te na pravo mjesto kada te je smjestio među evanđeoska blaženstva.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Jean-Pierrea de Caussadea “Predanje Božjoj providnosti”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.