Zvijezde su simboli ljudske čežnje. Svijetle u noći i blistaju iznad cijelog svijeta. One su simboli nade i univerzalnog jedinstva obitelji čovječanstva. Odvajkada su ljudi bili fascinirani svijetlim svjetlom zvijezde Danice i zvijezde Večernjače. Najdojmljivije o toj slici priča božićna priča. Mudraci su vidjeli jednu zvijezdu i dali su da ih ona vodi. Prekrasna slika zvijezde u antici je shvaćana kao znak dolaska željenog Mesije. U Kuranu dolazak Mesije uspoređuje se s pojavom zvijezde: “Njegova zvijezda svijetliti na nebu poput kralja.”

“Crkveni oci prihvatili su ovo kozmičko iskustvo zvijezde i stavljaju ga u odnos s Kristom. Svjetlost zvijezde ima svoj vlastiti sjaj. Jezik ljubavi nas pušta da naslutimo što se događa na Božić: tada nam u Kristu zasja zvijezda na našem noćnom nebu. Svojom ljubavlju Krist unosi svjetlo u našu tamu. Zvijezda, koja je na nebu, upućuje nas na oca, koji je na nebu. Ona je slika naše čežnje za nečim sasvim drugim. Ono što vidimo na nebu, to je pak uvijek stvarnost u nama. Govorimo o zvijezdi koja se diže na obzorju našega srca kada dođemo u doticaj sa svojom čežnjom, i osjećamo da naše srce doseže daleko iznad svega svakodnevnoga, do svijeta Boga, u kojemu smo uistinu kod kuće.

Angelus Silesius na nenadmašan je način ispjevao što je Krist za nas: “Danica tmaste noći, koja svijet ispuni radošću. O moj Isuse, uđi i osvjetlaj svetište mog srca.”

Odvajkada su ljudi svoje čežnje prebacivali na zvijezde. I zvijezde su uvijek bile fascinantne. Kad smo kao djeca pjevali pjesmu koliko zvjezdica, onda nam je to davalo sigurnost da Bog s nama misli dobro i da smo mi kod kuće ispod njegova zvjezdanog neba. Takve su asocijacije u igri, kad na Božić mislimo na zvijezdu koja je objavila Isusovo rođenje, i kad božićne zvijezde vješamo na božićno drvce ili na prozore. Ovim nam je rođenjem ovaj svijet postao domovina. Tu posvuda svijetli ista Danica i Večernjača na nebu i daje nam da svuda budemo doma. A Božić nas poziva da mi sami postanemo zvijezde za druge, koje će rasvjetljavati njihove noći i podati im osjećaj domovine.

Kada ljudi u takvom prenesenom smislu govore o zvijezdu, to znači: u njihovu je noć nešto prodrlo, nešto sjajno, nešto drago. Sa zvijezdom je u njima stasala nada. Zvijezda pokazuje put. Ona prati i proširuje život. Božićna nam zvijezda kaže nešto što vrijedi za naš život izvan granica božićnog vremena: mi nismo samo ljudi zemlje, nego i ljudi neba. U nama svijetli zvijezda koja putem nas upućuje na onog koji silazi s neba i ispunjava našu najdublju čežnju.

Anselm Grün

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Velika knjiga božićnog vremena” Anselma Grüna. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.