No, to i ne bi bio toliki problem da se on u takvim trenutcima čekanja da se upali zeleno svjetlo za pješake nije osjećao kao budala. Stvar se dodatno komplicirala kad bi pored njega netko čekao pred zebrom. On bi se u tim trenucima preznojavao zbog unutarnje borbe i dileme koja se u njemu odvijala. Ponekad bi drhtao, gnječio šake i stiskao zube. Ljudi bi se odmicali od njega, a djeca bi ga pokazivala prstom.

Listao je i iščitavao Bibliju, ali nigdje nije mogao naći nešto što bi mogao povezati sa svojim problemom. Svugdje samo o tome da treba poštovati zapovijedi i zakone. Čak i Isus na jednom mjestu govori da se ne smije ukinuti ni jedno slovo zakona i da će oni koji to rade ići u pakao. Tražio je on savjet i ovamo i onamo, ali ljudi bi mu se redovito smijali i govorili da su to gluposti.

I tako, dočuo on za nekog svećenika za kojeg se pričalo da razrješava i najzamršenije probleme, ma kako blesavi bili. Dođe on k njemu i ispriča mu stvar.

„U Pismu kako piše, što čitaš?“ upita ga ovaj (svećenik je volio cimati ljude Isusovim frazama).

„Padre“, veli ovaj, „sve čitam, ali ništa se za me ne lijepi.“

„E moj sinko, a kako ti je promaklo ono gdje Isus o semaforu govori?“

Čudi se on i ne odgovara.

„Isus kaže da nije čovjek radi semafora, nego da je semafor radi čovjeka.“

I svećenik mu je dao sljedeću pouku:

Prvo: ako nema auta i nema opasnosti, a crveno je, slobodno prijeđi jer semafor je tu da zaustavi promet i pomogne ti prijeći, pa ako nema prometa nema ni semafora.

Drugo: ako su djeca u blizini, ili netko njima sličan, onda čekaj uvijek radi odgojnih razloga. Jer djeci bi to bilo zbunjujuće.

Treće: ako u blizini vidiš prometnog policajca, onda zanemari prvo.

Četvrto: kad voziš auto uvijek poštuj crveno svjetlo jer zbog teških posljedica pri pogrešci, ovaj zakon je uvijek u službi čovjeka jer ga štiti…

Kaže Isus: „Nije čovjek radi subote, nego subota radi čovjeka.“ Dokučujemo li duh zakona ili smo farizeji današnjice?

Petar Nodilo SJ | Bitno.net