Papa Lav XIV. se danas, 21. svibnja, obratio moderatorima vjerničkih udruga, crkvenih pokreta i novih zajednica u sklopu njihovog dvodnevnog godišnjeg susreta u organizaciji Dikasterija za laike, obitelj i život. Ovogodišnji susret i radovi se odvijaju pod naslovom „Služiti, pratiti, voditi. Temelji i praksa upravljanja u udrugama“, javlja Vatican News.

Upravljanje u Crkvi nikada nije samo tehničko; naprotiv, ono u sebi nosi spasenjsko usmjerenje, odnosno mora težiti duhovnom dobru vjernika – istaknuo je rimski biskup. Što se tiče vjerničkih udruga i crkvenih pokreta, Papa je dodao da se njihovo upravljanje – koje je uglavnom povjereno laicima i koje je izraz Kristove službe primljene u krštenju – stavlja u službu drugih vjernika i zajedničkog života udruge, te je plod slobode izbora kao izraza zajedničkog razlučivanja.

Petrov se nasljednik potom osvrnuo na tri karakteristike upravljanja shvaćenog kao poseban dar Duha Svetoga: ono mora biti na korist svima, odnosno usmjereno na dobro zajednice, udruge i cijele Crkve, a ne iskorištavano za osobne interese ili svjetovne oblike prestiža i moći; zatim, ne može nikada biti nametnuto odozgo, nego mora biti dar prepoznat u zajednici i slobodno prihvaćen; konačno, mora biti podvrgnuto razlučivanju pastira koji bdiju nad autentičnosti i ispravnim korištenjem karizmi.

Papa Lav je stoga istaknuo da su međusobno slušanje, suodgovornost, transparentnost, bratska blizina i zajedničko razlučivanje obilježja koja moraju uvijek biti prisutna u upravljanju, koje – da bi bilo dobro – mora promicati supsidijarnost i odgovorno sudjelovanje svih članova.

To su jednostavne smjernice, ali koje uvijek trebamo imati u vidu kod vršenja autoriteta – napomenuo je Sveti Otac te izrazio želju da udruge i pokreti, kao i svaki njihov član, budu otvoreni prema povijesnim okolnostima

Osvrćući se na važnost zajedništva, rimski je biskup istaknuo da je onaj tko upravlja pozvan imati posebnu osjetljivost za očuvanje, rast i učvršćivanje zajedništva unutar zajednice, u odnosu na druge crkvene stvarnosti i u samoj Crkvi. Pritom je dodao:

“Onaj tko ima misiju upravljanja u Crkvi mora naučiti slušati i prihvaćati različita mišljenja, različita kulturna i duhovna usmjerenja te različite osobne karaktere, uvijek nastojeći očuvati veće dobro zajedništva, osobito u nužnim i često teškim odlukama koje treba donijeti.”

Sve to zahtijeva svjedočanstvo blagosti, nenavezanosti i nesebične ljubavi prema braći i zajednici – objasnio je Petrov nasljednik te se na kraju osvrnuo i na karizmu osnivača kao nezaobilazno uporište za upravljanje jednom crkvenom stvarnošću. Stoga je ponovno istaknuo važnost dimenzije zajedništva s cijelom Crkvom napominjući da  mnogo puta nailazimo na skupine koje se zatvaraju u same sebe i misle da je njihova stvarnost jedina ili da je ona sama Crkva, ali Crkva smo svi mi i mnogi drugi – rekao je Papa te ponovio da naši pokreti moraju doista tražiti načine na koje živjeti u zajedništvu s cijelom Crkvom, kako na biskupijskoj tako i na univerzalnoj razini. Pritom je dodao:

“Upravljati na način vjeran osnivačkoj karizmi znači pronaći u njoj nadahnuće za otvorenost putu kojim Crkva hodi danas, ne ograničavajući se na modele iz prošlosti, pa makar bili pozitivni, nego dopuštajući da nas izazovu nove stvarnosti i novi izazovi, u dijalogu sa svim drugim sastavnicama crkvenoga tijela.”

Papa Lav XIV. je na kraju zahvalio vjerničkim udrugama i crkvenim pokretima na njihovom neprocjenjivom daru za Crkvu, čija im je raznolikost karizmi i apostolata koji su se razvili tijekom godina omogućila biti prisutnima u području kulture, umjetnosti, društva i rada, noseći posvuda svjetlo Evanđelja.