Mlada je žena svojoj majci ostavila ovo kratko pismo:

“Kad si mislila da ne gledam, lijepila si moj prvi crtež na hladnjak, a ja sam shvatila da trebam ostati kod kuće i slikati.

Kad si mislila da ne gledam, hranila si zalutalu mačku i naučila me da je dobro brinuti se o životinjama.

Kad si mislila da ne gledam, za rođendan si mi pekla tortu i naučila ine da male stvari mogu biti nešto posebno.

Kad si mislila da ne gledam, molila si se i ja sam počela vjerovati u Boga s kojim se može razgovarati.

Kad si mislila da ne gledam, poljubila si me za laku noć. Shvatila sam koliko me voliš.

Kad si mislila da ne gledam, vidjela sam suze u tvojim očima i naučila da je u životu ponekad teško, te da je dobro što možemo plakati.

Kad si mislila da ne gledam, ti si se smijala, a ja sam odlučila da moram biti ljubazna prema tebi.

Kad si mislila da ne gledam, bila si zabrinuta za mene, a ja sam tada zaželjela da budem to što jesam.

Kad si mislila da ne gledam, ja sam gledala i želim ti zahvaliti za sve što si učinila kad si mislila da te ne gledam.”

Gornji tekst je izvadak iz knjige “365 malih priča za dušu”. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.