Stepinac

Ja dr. Dan Stockhammer, Židov, kao dječak od 8 godina zajedno s majkom i drugim Židovima u Pakracu odveden sam 24. prosinca u logor u Staru Gradišku. Moj otac je bio mobiliziran pred početak rata i u njemačkom ratnom zarobljeništvu ostao je do kraja rata. Preživio je rat i vratio se u Novu Gradišku. Tamo je radio kao tajnik općine. Kad se penzionirao, preselio se u Zagreb, gdje je postao tajnik Židovske općine do svoje smrti 1962. Budući da je otac bio u zarobljeništvu, majka se u ljetu 1941. sa mnom i sestrom preselila u Pakrac, gdje je bila i rođena. Spomenutoga 24. prosinca 1941. odvedeni smo u logor. Oko dva do tri mjeseca bili smo u St. Gradiški. Kad je taj logor rasformiran prebačeni smo u Đakovo. Moja sestra Ruth umrla je prirodnom smrću mjesec dana prije našeg uhićenja. Pošto su bile dozvoljene posjete u logoru Đakovo, moj djed je poslao jednu gospođu da nas posjeti. Ona je, kad se straža promijenila, povela troje djece, među njima sam bio i ja, i vratila nas u Pakrac. Novi stražari nisu znali da je ta gospođa došla bez djece. Na molbu te gospođe moja majka me je doslovno odgurnula i prepustila, povjerila da me ta gospođa povede, dok je jedna druga gospođa, najbolja prijateljica moje majke, rekla svojoj kćeri, zagrlila je i rekla: »Kud idem ja, tuda ide i moje dijete.«

Nakon par dana u Pakracu moj djed je odlučio da on sam ode u Đakovo i osobno posjeti svoju ženu i moju majku. On je nosio sobom pakete i pisma za ostale poznate i navodno da su neka pisma bila inkriminirajuća. Kad su ga na putu zaustavili da pregledaju dokumente i našli pisma, i njega su odveli u Jasenovac gdje je živio do zadnjega dana, kad se otrovao. Kao liječniku mu je bilo dopušteno da liječi seljane, familije stražare, kad su ga oni trebali; međutim kad su partizani dolazili prema Jasenovcu, onda je bio masovni pokolj i neki su ljudi počeli bježati. Jedan koji se uspio spasiti je pričao mome ocu da je htio povesti i moga djeda, ali je djed bio star i slab. U zadnjem momentu je on napravio cijankalij i dao ga onima koji su ga htjeli uzeti, njih oko 30 ljudi, i on sam je progutao taj otrov.

Ja sam ostao sam u kući moje majke sa sluškinjom u Pakracu. Moj otac koji je tada bio s nama u pismenoj vezi je to javio svojoj sestri u Banjoj Luci, i oni su poslali jednu gospođu po mene i prebacili me u Banja Luku. Njen muž dr. Samuilo Bjelić (bio je Weiss) je uskoro umro. Krajem ljeta 1942. opet smo svi bili uhićeni, moja tetka, njezin sin i moj djed, koji je tada bio 84 godine star; sljedeće jutro kad su došli i kamioni da nas odvedu dalje moj djed nije mogao da se popne na kamion, i nitko nije htio da ga digne obzirom da je on morao da se oslanja na mene kad je hodao, vratili su ga kući s time da ga ja odvedem kući. Obzirom da nam je sve bilo zaplijenjeno, moj djed i ja smo živjeli kod one gospođe koja me je dovela u Banjaluku iz Pakraca. Njihovo ime je bilo Ivan i Ljubica Zupančić. Moj djed je umro unutar dva mjeseca.

U zarobljeničkom logoru u Njemačkoj, istom dakle logoru, boravili su moj otac i moj ujak inž. Zlatko Neumann. Oni su uredili da me gđa. Zupančić u jesen 1942. prebaci u Zagreb kod zaručnice mog ujaka gđice Olge Rajšek. U njenoj kući sam proveo do početka 1945. kada sam prebačen u Sirotište na Trešnjevki. U međuvremenu oko 12. ili 14. svibnja 1943. sam odveden, prethodno uhićen, u zatvor na Savskoj cesti. Gospođica Rajšek je otišla u audijenciju kod nadbiskupa Stepinca sa molbom da on intervenira i sljedećeg dana, 18. svibnja 1943. sam bio pušten. Dogodilo se to na intervenciju nadbiskupa Stepinca.

Nakon što sam bio pušten iz zatvora na Savskoj cesti, stanovao sam kod obitelji Rajšek, gdje sam radi sigurnosnih razloga kršten. Kasnije sam bio prebačen u sirotište na Trešnjevki.

Potvrđujem da je i moja žena Lea Stockhammer rod. Kohn, spašena iz logora u Loboru na intervenciju Kardinala Stepinca.

U Chicagu, 27. svibnja 1998., Dan Stockhammer

IZVOR: Sluga Božji Alojzije Stepinac, Glasnik Postulature, 5. (1998.), br. 4., str. 102.

Ostala svjedočanstva potražite NA LINKU!

Molitva za proglašenje svetim blaženoga Alojzija Stepinca

Gospodine Bože, izvore svetosti i milosti, blaženoga Alojzija, pastira i mučenika,
pozvao si da ti služi kao navjestitelj i branitelj istine
i kao hrabri svjedok vjernosti Crkvi.

Poslušan tvojoj Riječi i vođen Duhom tvoje ljubavi,
zauzimao se za siromašne i obespravljene;
ostavio nam je divno svjetlo čiste savjesti,
pouzdanja u tebe i ustrajnosti u trpljenju.

Ponizno te molimo da nas obdariš svojom radošću
te blaženoga Alojzija ubrojiš među svece sveopće Crkve,
da bismo ga mogli još predanije slijediti
i uteći se njegovu moćnom zagovoru
u svojim životnim potrebama.

Po njegovim molitvama jačaj proročki glas Crkve,
koji širi nadu u dolazak tvojega kraljevstva,
praćen blizinom i utjehom Blažene Djevice Marije,
Majke i Kraljice vjernoga ti naroda.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen!

Bitno.net