Židovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke jer još nije bio došao njegov čas. A mnogi iz mnoštva povjerovaše u nj te govorahu: “Zar će Krist, kada dođe, činiti više znamenja nego što ih ovaj učini?” Dočuli farizeji da se to u mnoštvu o njemu šapće. Stoga glavari svećenički i farizeji poslaše stražare da ga uhvate.

Kad su neki iz naroda čuli te riječi, govorahu: “Ovo je uistinu Prorok.” Drugi govorahu: “Ovo je Krist.” A bilo ih je i koji su pitali: “Pa zar Krist dolazi iz Galileje? Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz Betlehema, mjesta gdje bijaše David?” Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega. Neki ga čak htjedoše uhvatiti, ali nitko ne stavi na nj ruke.

Dođoše dakle stražari glavarima svećeničkim i farizejima, a ovi im rekoše: “Zašto ga ne dovedoste?” Stražari odgovore: “Nikada nitko nije ovako govorio.” Nato će im farizeji: “Zar ste se i vi dali zavesti? Je li itko od glavara ili farizeja povjerovao u njega? Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona – to je prokleto!” Kaže im Nikodem – onaj koji ono prije dođe k Isusu, a bijaše jedan od njih: “Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini?” Odgovoriše mu: “Da nisi i ti iz Galileje? Istraži pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje prorok.” I otiđoše svaki svojoj kući.

Iv  7,31-32.40-53

Ovaj odlomak iz Ivanova evanđelja svjedoči o još jednom prijeporu koje je Isusovo djelovanje izazvalo među njegovim suvremenicima.

Dočuli farizeji

Prva stvar koja ovdje upada u oči, a koja je toliko puta posvjedočena, da mnogi ljudi zaključke ne donose na temelju osobnoga susreta ili proučavanja, nego na temelju glasina koje kruže. Tako su i farizeji zajedno sa svećeničkim glavarima, dočuvši što se šapće o njemu, poslali stražare da ga uhvate.

Nikada nitko nije ovako govorio

Zanimljivo je da stražari to nisu učinili jer su osobno susreli Isusa i čuli njegovu riječ.

Vrijednost te spoznaje postaje veća kad se ima na pameti da se radi o vojnicima koji su obučeni da bezpogovorno vrše svoju službu. Isus, ako ga doista susretnemo, mijenja našu narav.

I ono što je posebno vrijedno istaknuti, potiče čovjeka da misli vlastitom glavom. Prečesto se nas kršćane, a i vjernike općenito, želi prikazati kao osobe koje ne misle vlastitom glavom, nego su povodljive i zavedene. Istina je, dakako, potpuno suprotna. Upravo nas kršćanstvo odgaja da mislimo vlastitom glavom i zauzimamo vlastite stavove.

Nemoguće je biti nemisleći kršćanin. Nemoguće  je ne promatrati svijet oko sebe, zaključivati, odlučivati i djelovati u skladu s vlastitom odlukom.

Svjetina koja ne pozna Zakona

Oni koji vjere nemaju i koji nisu susreli Isusa skloni su predrasudama. Ovdje se navode četiri od njih.

Prije svega farizeji diskriminiraju ljude s obzirom na njihovo podrijetlo, odnosno materijalni status. Omalovažavaju ljude nazivajući ih svjetinom. Ista stvar se i danas neprestano ponavlja. Ljudi su skloni druge omalovažavati zbog materijalnog statusa ili statusa obitelji u kojoj su rođeni. Ili, što je jednako loše i uvredljivo, zbog istih razloga su spremni neke ljude neutemeljeno i pretjerano uvažavati.

[facebook]Klikni like i prati nas na Facebooku![/facebook]

Druga diskriminacija je s obzirom na edukaciju. Skloni smo omalovažavati ljude koji nisu završili neke škole ili su, zbog netalentiranosti ili loših uvjeta, postigli loše rezultate u svom školovanju.

Iz Galileje ne ustaje prorok

Sljedeća diskriminacija koja se ovdje spominje je ona vezana uz kraj iz kojega netko dolazi. I ona je sveprisutna i bolna. Ljudi trpaju druge ljude u ladice i etiketiraju ih samo zbog kraja u kojemu su rođeni ili zbog mjesta iz kojega dolaze.

Da nisi i ti

Konačno, četvrti način diskriminacije koji se ovdje spominje je etiketiranje neistomišljenika. Nikodem, samo zato jer se usudio izreći vlastito mišljenje, biva žigosan kao sumnjivac i protivnik.

I to nas podsjeća na medijsko proganjanje ljudi u Hrvatskoj koji misle svojom glavom i koji se usude naglas izgovoriti istinu.

Nikola Kuzmičić