“Tada nagrnu k njemu silan svijet s hromima, kljastima, slijepima, nijemima i mnogima drugima”, čitamo u današnjem evanđelju. “Polože mu ih do nogu, a on ih izliječi. Gledajući kako su nijemi progovorili, kljasti ozdravili, hromi prohodali, slijepi progledali, divilo se mnoštvo […]. A Isus dozva svoje učenike pa im reče: ‘Žao mi je naroda.’” Ovo je razlog koji svaki put iznova pokrene Gospodinovo srce. Potaknut svojim milosrđem, Isus će uskoro učiniti prekrasno čudo umnažanja kruha. Liturgija nas navodi na razmišljanje o ovom čudu iz Evanđelja baš u vrijeme došašća, jer su obilje dobara i bezgranično milosrđe znakovi dolaska Mesije.

“Žao mi je naroda.” Ovo je veliki razlog za našu predanost drugima: biti suosjećajan i imati milosrđa. Da bismo naučili biti milosrdni, moramo se ugledati u Isusa, koji dolazi “spasiti izgubljeno”. Ne dolazi lomiti “napuknutu trsku” niti gasiti “stijenj što tinja”, nego uzeti na se naše jade kako bi nas oslobodio i pomoći onima koji trpe i koji su u potrebi.

Svaka stranica Evanđelja dokaz je Božjega milosrđa. Potrebno je razmišljati o Isusovu životu jer “Isus sažima svu tu dugu povijest Božje milosti […]. Od mnogih raznih prizora iz Evanđelja naročito su nam ostali u pamćenju: blagost prema preljubnici, prispodobe o izgubljenom sinu, o izgubljenoj ovci, o dužniku kojemu se oprašta krivnja, o buđenju sina udovice iz Naima (Lk 7,11–17). Koliki bi razlozi mogli biti navedeni za objašnjenje toga velikog čuda! Jedini sin te siromašne udovice, koji joj je davao smisao života, koji bi u starosti mogao uz nju stajati, umire. No Krist ne čini čudesa zbog pravde. On to čini iz suosjećanja, jer ga se dojmila čovjekova bol.”

Isus je ganut našom boli! Božje je milosrđe srž cije­le povijesti spasenja i razlog svih spasiteljskih čina.

Bog je milosrdan i ova je božanska osobina poput motora koji upravlja i pokreće život svakoga čovjeka. Kada apostoli žele sažeto iznijeti Objavu, milosrđe se javlja uvijek kao bit vječna i besplatna nacrta, koji je velikodušno pripravio Bog. S razlogom psalmist tvrdi: “Puna je zemlja dobrote Gospodnje.” Milosrđe je stalni stav Boga prema čovjeku. I utjecanje Božjem milosrđu univerzalni je lijek za sva naša zla, pa i za ona za koja smo držali da su nepopravljiva.

Meditiranje o Gospodinovu milosrđu ulijeva nam veliku nadu “sada i u času smrti naše”, kao što molimo u Zdravomariji. Kojega li veselja reći Gospodinu, sa svetim Augustinom: “Sva moja nada počiva samo na tvojemu beskrajnom milosrđu!” Samo na njemu, Gospodine! Na tvojemu milosrđu temelji se sva moja nada. Ne na mojim zaslugama, nego na tvojemu milosrđu.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak I. (Došašće – Božićno vrijeme – Bogojavljenje)

[facebook]Želiš još poticajnih tekstova? Klikni like![/facebook]