Iskreno priznajem da svaki put kad Vigilare najavi neku novu akciju osjetim tjeskobu. A tjeskoba nije isto što i strah, čovjek osjeti strah od neke konkretne stvari koju može imenovati, a tjeskoba je kao neki strah od nečeg nedefiniranog, a mogućeg. Ne znaš u stvari čega se bojiš, ali znaš da nije dobro i da nešto vreba iza ugla.

Tako i ovoga puta kad su najavili tužbu protiv bivšeg predsjednika Ive Josipovića, zbog navodno uznemirujućih Josipovićevih objava na društvenim mrežama, kako su objasnili u svom pismu koje su poslali na brojne adrese. Te „uznemirujuće“ rečenice se svode na „katoličku džamahiriju“, pa na „stiže svježa bunika“ i na opasku vezanu za tvrdnju čelnika Vigilarea Vice Batarela da „krunica rješava sve probleme“, u kojoj Josipović pita da kako to onda Batarelo traži okolo novce ako krunica rješava sve probleme… Ovo zadnje udruga Vigilare u svom pismu tumači kao ni manje ni više nego napad na Gospu Fatimsku. I tu se tjeskoba pretvara u konkretni strah kad čovjek shvati da se Gospa koristi kao instrument za postizanje nekih trećih ciljeva.

Ne treba biti pravnik za zaključiti da u navedenim Josipovićevim komentarima nema nikakvih ozbiljnih osnova za tužbu i da ni jedan sud na svijetu ne može presuditi da se tu radi o nekim osobito uznemirujućim ili uvrjedljivim porukama zbog kojih bi netko trebao odgovarati na sudu. Prosječni korisnik društvenih mreža, i lijevi i desni, i vjernik i nevjernik, svaki tjedan napiše barem tri gora komentara od navedenih Josipovićevih i kad bi se zbog toga ljudi tužili i išli u zatvor više bi bilo ljudi u sudnicama i zatvorima nego na ulici. Pored toga, grdo je i to što je iz napisanih komentara jasno vidljivo da Josipović ne napada na Gospu već na Vicu Batarela i Vigilare poradi skupljanja novaca. Vigilare, naravno, ima demokratsko pravo skupljati novce i tu je Josipović u krivu, i tu se čak može naći i pozitivna moralna poanta u korist Vigilarea jer oni, za razliku od onih koje Josipović često hvali i podupire, ne vuku novce iz proračuna već udrugu financiraju donacijama građana, no, to nema nikakve veze s Gospom. Pored toga je problematično što se u naslovu tužbe kaže da je to „udružena tužba katolika…“ koja to nije. Svakako neki katolici, možda i mnogi, žele u tome sudjelovati, a mnogi, kao na primjer ja osobno, ne žele imati s time nikakve veze.

Pa ako je i laiku jasno da od te tužbe u pravnom smislu neće biti ništa, čemu onda tužba? Dijelom valjda zato što ima priličan broj ljudi kojima Josipović ide na živce te ih je lako mobilizirati oko njegova lika i djela te se kroz osobu Josipovića može nekako napasti cijela lijeva kulturološka hegemonija, a što bi bilo nemoguće ostvariti da se tuži tamo nekakvog Peru Perića iz neke opskurne nevladine udruge; a dijelom, pretpostavljam, i zato što se udruga financira kroz te donacije pa je za očekivati da će na tako zapaljivu temu reagirati veći broj ljudi i pomoći u financiranju i tužbe i Vigilarea.

U cijeloj ovoj priči ima možda i neka doza humora. Bivšeg predsjednika Josipovića su, naime, za vrijeme njegova mandata napadali i lijevi i desni mediji kao onoga koji nije sposoban izreći neku emocionalno angažiranu rečenicu koja bi nekoga dotaknula, a još manje uvrijedila, i to se po općem konsenzusu smatralo kao najveća mana bivšeg predsjednika, i to toliko da su mu na najljevijem mogućem mediju, Index.hr-u, hoteći to naglasiti, čak izmislili i ružan nadimak – smrznuta lignja. Josipović ih, koliko znam, nije tužio zbog vrijeđanja. I sad odjednom taj „smrznuti“ i neemocionalni Josipović postaje u očima Vigilarea Veliki uvreditelj. Hajde de da su se odlučili na Borisa Dežulovića, Antu Tomića ili nekog njima sličnog nego na Ivu Josipovića…

Pored humora, u ovom slučaju se krije i jedna filozofska nota, koja je malo ozbiljnija od ove humorističke. To je pitanje slobode govora i, s tim povezano, pitanje tako često spominjanog govora mržnje i uvrijeđenosti. Dobro je znati da je sloboda govora jedan od najvažnijih stupova modernih zapadnih društava. Kad nestane slobode govora, znak je da se bliži neki totalitarizam i da fundamentalisti izlaze na svjetlo dana. Sloboda govora je osobito važna u ovom našem nezrelom društvu koje se tek počinje izvlačiti iz okova totalitarnog razmišljanja u kojem samo jedna strana ima pravo na mišljenje i to ona koja ima moć da to mišljenje nametne, a drugima preostaje šutnja ili nekakav Goli otok. Taj naslijeđeni komunističko-totalitarni mentalitet s apsolutiziranjem vlastitih političkih i inih stavova je kod nas prisutan i kod lijevih i kod desnih pa tako od njega nije operiran ni Ivo Josipović koji bi, bar sudeći po njegovim bombastičnim objavama na društvenim mrežama, ukidao vjerske emisije na TV-u, a ni Vigilare koji bi onda ušutkivao Josipovića i tako u krug. Upravo zbog tog mentaliteta često se i poteže argument tzv. govora mržnje i lako se proglašava stanje vlastite uvrijeđenosti, a otkud se onda, na tako stečenoj moralnoj snazi koja iz (lažnog) osjećaja uvrijeđenosti pritječe, ušutkuje protivnika. Govor mržnje i (lažna) uvrijeđenost tako postaju svojevrsne batine za ušutkivanje neistomišljenika.

No da ne bi bilo zabune, važno je naglasiti da u slobodu govora spada, naravno, i pravo Vigilarea da tuži koga hoće, da šalje letke kome hoće i da traži novac od koga hoće. No, isto tako u slobodu govora spada i to da svatko ima pravo kazati da se nešto ne čini u njegovo ime. Iako Vigilare navodi da Josipovića tuži u ime katolika, to sigurno ne znači da on to čini u ime Katoličke Crkve ili općenito u ime katolika u Hrvatskoj. U ime pojedinih katolika, da, jer postoje, vjerujem, brojni vjernici koji odobravaju metode kojima se koristi Vigilare i koji jedva čekaju da uplate novac za tako neku akciju. To je njihovo pravo. No, ne mislim da su takvi u većini.

Koliko god Ivo Josipović mnogima bio nesimpatičan i predstavljao, otkad više ne posjeduje ozbiljnu političku moć, bar simbolički, lijevu kulturnu hegemoniju, i koliko se god mnogi radovali zbog napada na svog neistomišljenika i neprijatelja koji, istina, ne razumije baš dobro što sekularnost zapravo znači i koji čini se još nije uspio shvatiti i prihvatiti kako više ne živimo u vrijeme kad je vjera morala ostati skrivena u sakristiji, ipak, ovakva vrsta perfidne borbe koju Vigilare tobože vodi u ime Gospe i katolika mislim da nije nešto u što bi se jedan vjernik ili vjernica trebali upuštati.

Dragi Vigilare, uza sve vaše dobre namjere koje vjerujem da imate, nije se loše podsjetiti mudre izreke da je put za pakao popločan dobrim namjerama. Vaši načini djelovanja makar bili legitimni i demokratski ipak, mislim, da Crkvi često čine više štete nego koristi.

Petar Nodilo, SJ | Bitno.net