Goran Andrijanić, hrvatski novinar koji živi i radi u Poljskoj te bivši urednik portala Bitno.net, na svom je Substacku “Poljska u mome srcu” objavio razgovor s Łukaszom Sakowskim, poljskim biologom i kritičarem rodne ideologije.

Sakowski je poznat po svom znanstvenom blogu To je samo teorija’ (To tylko teoria) na kojem znanstvene teme objašnjava na pristupačan način. U ožujku prošle godine odlučio je objaviti tekst s osobnom pričom o tome kako je zbunjeni i depresivni tinejdžer iz Poznańa započeo pa prekinuo proces promjene spola – tj. o svojoj “detranziciji”. Zbog te je objave ubrzo, “pod pritiskom LGBT lobija”, izgubio sponzore te su mu otkazani već dogovoreni nastupi na znanstvenim konferencijama. No to ga nije poljuljalo, što se može pročitati i iz intervjua čije dijelove prenosimo s dopuštenjem. Razgovor u cijelosti možete pročitati OVDJE i OVDJE.

Transseksualni mentor

U tekstu kojim je po prvi puta otkrio svoju priču, Sakowski je napisao kako ga je, kada je bio mlad, “40-ogodišnji transseksualac izmanipulirao i nagovorio na promjenu spola”.

Za sebe će reći da je bio tinejdžer koji se borio s osjećajem inferiornosti, pojačanim i time što je osjećao privlačnost prema istome spolu (Sakowski se deklarira kao homoseksualac i liberal). Na internetu je upoznao transseksualca koji je mijenjao spol s muškoga na ženski. On ga je nagovorio na promjenu spola, uvjeravajući ga da će svi njegovi problemi nestati, jer vjerojatno pati od rodne disforije. “Ewa”, kako je u svom tekstu Sakowski imenovao tu osobu, postao je oslonac za zbunjenog tinejdžera koji mu je beskrajno vjerovao. Prvo ga je nagovorio da počne oblačiti haljine, potom da o sebi govori u ženskome rodu, a na koncu da počne piti blokatore testosterona, premda je njihovo davanje osobama mlađima od 17 godina zabranjeno u Poljskoj.

“Ewa je predložila da će mi poslati blokator testosterona pod nazivom Androcur. Godinu dana nakon toga, kada sam imao 15 godina, počela mi je slati stimulator estrogena. Sve je to bilo u tajnosti pred mojim roditeljima. Bio sam na punoj hormonalnoj terapiji. Ne samo da sam blokirao testosteron, nego sam jačao proizvodnju estrogena u svom tijelu”, napisao je.

Njegov “mentor” hranio ga je neistinitim informacijama, “ispisanima pod krinkom znanosti koju su stvarali ideologizirani seksolozi i psiholozi”, istaknut će u tekstu i dodati kako je s 15 godina došao pred liječničko povjerenstvo koja mu je trebalo srediti potvrdu kako boluje od rodne disforije, potrebnu za odlazak na kiruršku operaciju promjene spola. Povjerenstvo je to odbilo jer su ustvrdili kako od rodne disforije ne boluje.

“Ewa” mu, međutim, opet “pomaže”. Nalazi mu psihologinju u Poznańu koja je “trasnfriendly” i koja je spremna potpisati sve potrebne dokumente bez ikakvog pregleda. U zamjenu je tražila odgovarajuću naknadu.

Do tada je Łukasz već patio od fizičkih posljedica blokatora (bolovi u trbuhu, osteoporoza), kao i psihičkih (depresija), ali ni psihologinja ni “Ewa” nisu tome davale pozornosti.

“Važnije im je bilo napraviti od mene transseksualca, nego moje zdravlje, koje je tada već bilo katastrofalno”, napisao je Sakowski koji se u srednjoj školi oblačio i ponašao kao tinejdžerka. Dok je došao do fakulteta, već je promijenio osobne podatke, i spol pod kojim je registriran. Promijenjena je bila i njegova figura. Kao posljedica hormona, narasle su mu grudi (koje će kasnije morati odstraniti kirurškim putem, zbog čega i danas ima djelomično deformiran prsni koš), zdjelica mu je bila široka, a struk uzak. Međutim, svi njegovi problemi psihičke prirode i dalje su ga mučili.

Odlučio je otkazati već zakazanu kiruršku operaciju uklanjanja testisa te je u 21. godini prekinu svaki kontakt s “Ewom”, a roditeljima objavio da prekida s tranzicijom.

“Nisam otišao na operaciju. Spasio sam se zahvaljujući svojem razumu, dubokom i sve jasnijem osjećaju da je promjena spola apsurdna i patologična ideja, kao i svom znanju biologije. I naravno, distanciranju od Ewe”.

Selektivne i manipulativne informacije

“Ja sam živi dokaz toga da promjena spola ne pomaže. I zbog toga me napadaju”, reći će Łukasz Sakowski u intervjuu Goran Andrijaniću, a u svojoj ispovijesti napisati:

”Neke organizacije, poput Svjetske zdravstvene organizacije, pozitivno ocjenjuju proceduru promjene spola. Njihove procjene, međutim, temelje se na istraživanjima koja su pogrešna u svojoj metodologiji, zbog čega imaju rezultate koji ne odgovaraju stvarnom stanju stvari. Transseksualni aktivisti tvrde kako postoji znanstveni konsenzus o promjeni spola kao korisnoj za zdravlje. To je, međutim, narativ izgrađen na informacijama koje su selektivne i s kojima se manipulira”.

Takav narativ štetan je za mlade ljude koji su “zbunjeni, nemaju osjećaj identiteta i ne vole svoje tijelo” zbog čega ih onda “transseksualni aktivisti i nepošteni psiholozi i psihijatri usmjeravaju prema medicinskim promjenama tijela”.

Njegovi protivnici optužuju ga, pak, da svojim istupima i pisanjem potiču “genocid nad transosobama”. O tome će reći:

“Smetam im, jer sam prošao detranziciju i za njih sam kao izdajica sekte. Demaskiram njihov narativ, njihove rituale i način djelovanja.”

Promjena spola kao odlazak na ultrazvuk

“Ja samo opominjem pred opasnošću promjene spola i pred tim što se događa u transseksualnim krugovima. Ne samo među aktivistima nego i stručnjacima. Postoji jedna skupina seksologa, psihijatra i psihologa koji promjenu spola tretiraju kao odlazak na ultrazvuk. To je za mene šokantno. Primjerice, kada govorimo o blokatorima razvoja koje sam koristio, nema kliničkih istraživanja koja bi ispitala njihovo djelovanje. Riječ je o eksperimentalnoj metodi i to potvrđuje nekoliko medicinskih institucija na Zapadu. Nikakvih dokaza o njihovom pozitivnom djelovanju nema. Štoviše, časopisi kao “Current Sexual Health Reports” i „Acta Pediatrica”, objavili su u 2023. istraživanja koja potvrđuju da blokatori u slučaju rodne disforije jako malo ili ništa pomažu, a nekada i štete”.

U intervjuu kritizira i međunarodne trans organizacije poput WPATH-a (World Professional Association for Transgender Health), koju se kao “stručni autoritet” u posljednje vrijeme navodi i u Hrvatskoj.

“Promoviraju promjenu spola, iako nemaju nikakav demokratski legitimitet za to. Protiv njih su državne medicinske institucije koje se tome suprotstavljaju”, rekao je te dao nekoliko primjera: “Državna zdravstvena služba u Finskoj je 2020. zabranila rutinsko preusmjeravanje na promjenu spola. Nema više situacije u kojoj dijete koje osjeća rodnu disforiju biva gurano prema promjeni spola. Sada su puno zaoštreni kriteriji, a maloljetnicima je to skoro pa zabranjeno. Nakon Finske, to je napravila i Švedska, a isto su najavili Norveška i Danska.”

Kritike promjene spola objavila je i Francuska medicinska akademija 2022. dok je u Britaniji izbio skandal s klinikom Tavistock, u kojoj su djeca prolazila kroz tranziciju bez ikakvih pregleda (o čemu smo pisali i na našem portalu; inače, upravo danas je britanska Nacionalna zdravstvena službe objavila kako se blokatori više neće dijeliti djeci).

“Kada razgovaram s psihijatrima, govore mi kako je puno ljudi koji imaju poremećaj ličnosti kao granični poremećaj ili narcizam tamo negdje od 2020. počelo govoriti kako se osjećaju kao nebinarne osobe. Kod graničnog poremećaja i narcizma, glavni simptom jest poremećaj identiteta. Osoba čuje prazninu i ne zna tko je. U mnogo slučajeva, rodna disforija jest jednim od simptoma graničnog poremećaja ili narcizma, ali i šizofrenije i sličnih poremećaja. Neki radovi objavljeni u časopisu ‘Nature’ povezuju je i s autizmom. Povod disforiji su također seksualne traume, obiteljski problemi i neprihvaćanje vlastitog tijela i seksualnosti.”

Djeca s rodnom disforijom

Postoji niz istraživanja koji dokazuju da u 90 posto slučajeva rodna disforija prolazi s vremenom. Dakle, ako osoba prođe kroz odgovarajuću psihoterapiju ili promijeni okoliš, distancirajući se od utjecaja trans sredine koja funkcionira kao sekta, u skoro svim slučajevima će prerasti disforiju”.

Na kraju Sakowski je odgovorio na pitanje što bi preporučio roditeljima čija djeca tvrde da boluju od rodne disforije.

“Neka potraže pomoć psihijatra ili psihologa, ali nekoga koji je skeptičan prema promjeni spola. Neka udalje dijete od interneta i prijatelja koji se deklariraju kao nebinarni. I neka pomognu djetetu imati kontakt s vlastitim tijelom, jer uzrok disforije može biti odjeljivanje misaonog od tjelesnog, što virtualni svijet stimulira. Bavljenje sportom ili ples mogu pomoći djeci”.

*Cjeloviti razgovor možete pročitati OVDJE i OVDJE.

**Goran Andrijanić bivši je višegodišnji urednik portala Bitno.net, a danas kao novinar radi za poljski tjednik Sieci te mrežni portal wPolityce.pl