Dikasterij za nauk vjere jučer je, uz odobrenje pape Franje, objavio deklaraciju Fiducia supplicans, koja je u kratko vrijeme izazvala kontroverze i različita tumačenja unutar i izvan Katoličke Crkve.

Najzvučniji dio, koji je ubrzo pronašao mjesto na naslovnicama svjetskih i domaćih medija, jest mogućnost neformalnog blagoslova osoba u istospolnim i neregularnim vezama (npr. nevjenčane osobe u seksualnoj vezi). U medijskim napisima bilo je i puno netočnosti, poput izvještaja da je Sveti Otac odobrio blagoslovih istospolnih zajednica (što novi dokument izrijekom isključuje) no činjenica jest da ovo nije prvi dokument i potez u pontifikatu pape Franje koji izaziva podjele.

Podsjetimo, Fiducia supplicans (čiji cjeloviti hrvatski prijevod možete pročitati OVDJE) u najvećem se dijelu bavi teološkim značenjem blagoslova te distinkcijom između formalnog/liturgijskog/ritualnog blagoslova i onog neformalnog ili spontanog. U tom smislu, Deklaracija više puta osuđuje svaki formalan (i kvaziformalan) blagoslov parova u neregularnim ili istospolnim vezama, koji ostaje pridržan isključivo za legitimnu bračnu zajednicu muškarca i žene te koji jedini nosi moralni legitimitet, tj. potvrdu da odgovara Božjim planovima.

Spontanim ili jednostavnim blagoslovom, pak, “nije namjera nešto ozakoniti, nego otvoriti svoj život Bogu, moliti ga za pomoć za bolji život, a također i zazivati Duha Svetoga kako bi se vrijednosti Evanđelja mogle živjeti s većom vjernošću”, stoji u dokumentu kojeg potpisuje prefekt Dikasterija za nauk vjere kardinal Víctor Manuel Fernández. Stoga se on “nikada neće slaviti istodobno s građanskim obredima, pa čak ni u povezanosti s njima, niti bilo kakvom odjećom, činima ili riječima koji su prikladni za vjenčanje”, kako bi se “izbjegao bilo kakav oblik zabune ili sablazni”.

Ukratko, da se poslužimo riječima iz točke 38. same Deklaracije, “ne smije se promicati niti predvidjeti obred blagoslova parova u neredovitoj situaciji, ali ne smije se niti spriječiti niti zabraniti blizina Crkve u bilo kojoj situaciji u kojoj se traži Božja pomoć jednostavnim blagoslovom”.

U tome je, zapravo, i sukus rasprave između različitih struja unutar Katoličke Crkve. Jedni ističu restriktivnost dokumenta Fiducia supplicans koji denuncira već postojeće prakse i obrede blagoslova istospolnih parova u nekim europskim zemljama. Podsjećamo, belgijski su biskupi 2022. objavili liturgiju za blagoslov istospolnih zajednica na flamanskom jeziku, koja do sada nije naišla na formalnu osudu iz Vatikana. Također, u njemačkoj su takvi blagoslovi u javnom (ponekad i protestnom) obliku prisutni već godinama, a promjena Crkvenog stava o homoseksualnosti i općenito spolnom moralu jedan je od ciljeva kritiziranog Sinodalnog puta.

Oni koji su, pak, skloni potezima dijela belgijskog ili njemačkog episkopata u dokumentu vide simbolično otvaranje Crkve budućem formalnom priznanju istospolnih parova i onih u neregularnim vezama kao moralno legitimnih.

Treći, pak, tvrde kako će prava namjena dokumenta biti jasnija s vremenom. Ako Vatikan u idućim mjesecima suzbije prakse liturgijskih blagoslova prisutne u nekim europskim zemljama, piše The Pillar, teza o restriktivnom dokumentu bit će potvrđena, u suprotnom dokument će imati veću važnost kao simbol nego kao tekst.

U nastavku ovog teksta možete pročitati različite reakcije na Deklaraciju Dikasterija za nauk vjere.

Andrea Tornielli

U uredničkom komentaru za Vatican News, službeni vatikanski portal, Tornielli piše da “srce pastira ne može ostati ravnodušno prema ljudima koji mu pristupaju ponizno tražeći blagoslov, bez obzira na njihovo stanje, povijest, životni put”.

Dodaje i kako se dokumentom Fiducia supplicans “ne mijenja” trajna katolička doktrina prema kojoj “samo u kontekstu braka između muškarca i žene spolni odnosi nalaze svoj prirodni, primjereni i potpuno ljudski smisao'”, zbog čega “valja izbjegavati priznavati brakom ‘ono što to nije’.”

No, nastavlja glavni urednik Vatican Newsa, “iz pastoralne i misionarske perspektive, sada vrata nisu zatvorena za ‘neregularne’ parove koji dolaze moliti za jednostavan blagoslov, možda prigodom posjeta svetištu ili tijekom hodočašća”.

Njemačka

Mnogi njemački biskupi pozdravili su vatikanski dokument. Među njima je i predsjednik tamošnje biskupske konferencije mons. Georg Bätzing koji je poručio kako je “dobro” što je crkveno “blago” različitih oblika blagoslova sada otvoreno “za različite životne izbore”.

“Deklaracija ističe da isti moralni uvjeti koji su potrebni za primitak sakramenata ne moraju i ne mogu biti zahtijevani za davanje jednostavnog blagoslova.”

Nadbiskup Hamburga Stefan Heße je pak dokument nazvao “pravim Božićnim darom”: “On je izraz poštovanja prema stvarnostima života i životnih odabira ljudi koji žele biti blizu jedni drugima. I daje nam mogućnost da blagoslivljamo bez da išta zahtijevamo.”

Svoju “radost” i “iznenađenje” izrazili su i predstavnici Središnjeg odbora njemačkih katolika (ZdK), kontroverznog laičkog udruženja koje se zalaže za radikalne promjene u Crkvi. No neki glasovi smatraju da dokument nije išao dovoljno daleko.

U komentaru za Katholisch.de, portal Katoličke Crkve u Njemačkoj, urednik Christoph Paul Hartmann istaknuo je kako je Deklaracija “majstorski” napisana, ali da ostavlja “pomiješane osjećaje”.

“Bez obzira na vještinu kojom je tekst napisan, iluzija nestane kada se pogleda njegova ideološka pozadina: ovdje se ne radi o (apsolutno potrebnoj) reevaluaciji istospolnog partnerstva, već isključivo o pastoralnoj milosti. Zato bolni redci poput onog da se blagoslov ‘nikada neće slaviti istodobno s građanskim obredima, pa čak ni u povezanosti s njima’ ostaju.”

Hartmann nastavlja kako će “naravno biti moguće poslužiti se trikovima kako bi se takav blagoslov kombinirao s kasnijom crkvenom službom”, ali kritizira “strah od prevelikog otvaranja” i “čvrsto inzistiranje na heteronormativnoj biblijskoj slici ljudskih odnosa”.

Austrija

Predsjednik Austrijske biskupske konferencije nadbiskup Franz Lackner istaknuo je kako je “s radošću pozdravio objavu Dikasterija za nauk vjere”. Isti sentiment dijeli i njegov kolega, biskup Marketz, koji je naglasio kako otvaranje koje se sada dogodilo jasno odgovara njegovoj želji za Crkvom u kojoj se osjeća veliki prostor i u kojoj ima mjesta za sve, bez obzira na spolnu orijentaciju.

SAD

Američki biskupi među prvima su se očitovali o vatikanskom dokumentu, istaknuvši da se Crkveni nauk o braku nije promijenio.

“Deklaracija koju je danas objavio vatikanski Dikasterij za nauk vjere pravi jasnu razliku između liturgijskog (sakramentalnog) blagoslova i pastoralnog blagoslova koji se može dati osobama koje žude za Božjom ljubavi i milosti u svojim životima. Crkveno učenje o braku nije se promijenilo i ova Deklaracija to potvrđuje, ali se pritom trudi pratiti ljude, pružajući im pastoralni blagoslov jer je svatko od nas u životu potreban Božje iscjeljujuće ljubavi i milosrđa”, stoji u službenom priopćenju Američke biskupske konferencije.

Ostali glasovi

O dokumentu se očitovalo i više različitih teologa, profesora i stručnjaka za kanonsko pravo.

Ulrich Lehner, profesor teologije na američkom sveučilištu Notre-Dame, vatikanski je dokument ocijenio kao “poziv na šizmu”.

U službenoj izjavi naglasio je kako se radi o “najnesretnijem javnom priopćenju zadnjih desetljeća” čiji “neprecizan jezik potiče nerazumijevanje te će izazvati zbunjenost”. Premda pozitivnim ističe poziv istospolnim parovima te onima u neregularnim vezama da traže Božju pomoć, dodaje kako se način na koji je dokument predstavljen može tumačiti kao “promjena crkvenog pogleda na istospolne odnose i razvod, što nije slučaj”. Dapače, tvrdi Lehner, “ovime se eksplicitno odbacuju prakse njemačkih svećenika koji su takve blagoslove vršili u crkvama.”

Unatoč tome, boji se da će “neki biskupi koristiti ovaj tekst kako bi činili ono što dokument eksplicitno zabranjuje, osobito jer ih Vatikan ranije u tome nije sprječavao.”

Isusovački svećenik James Martin – koji je postao poznat, ali i kritiziran, zbog načina na koji vrši pastoral prema osobama koje se identificiraju kao LGBT – izrazio je oduševljenje s Fiducia supplicans.

U tekstu za isusovački časopis America napisao je da “Deklaracija otvara vrata, po prvi puta, za službeni blagoslov istospolnih parova od strane službenika Crkve, nešto za čim su L.G.B.T.Q. katolici i njihove obitelji i prijatelji već odavno čeznuli.”

“Naravno, neki će možda reći da postoje mnoge restrikcije, dok će drugi primijetiti da su na nekim mjestima (osobito u Crkvi u Njemačkoj) takvi blagoslovi već rašireni. (Jedan njemački biskup rekao mi je tijekom sinode da je sam blagoslivljao takve zajednice izvan katedrale). Prava promjena ovdje je da je ovakve blagoslove sada službeno odobrio Vatikan. Danas, s nekim ograničenjima, mogu pružiti javni blagoslov istospolnom paru. Jučer to nisam mogao”, zaključio je Martin.

Profesorica Cathleen Kaveny s Bostonskog sveučilišta poručila je, pak, kako najvažniji dio dokumenta nisu istospolne veze već promjena shvaćanja blagoslova.

U razgovoru za Crux objasnila je da su u prijašnjim dokumentima blagoslovi smatrani vrstom odobrenja – “stavljanja dobrog pečata odobrenja na nešto te stoga, ako ne odobrimo situacije poput istospolnog partnerstva, ne možemo ih niti blagosloviti”.

“Smatram kako dokument zapravo tvrdi da blagoslovi nisu dobri pečati odobrenja za svaki aspekt našeg ponašanja”, zaključila je.