MIRAN OPROŠTAJ
Svjedočanstvo majke čijem su djetetu nakon 25 tjedana trudnoće dijagnosticirali neizlječivu srčanu manu
“Znam da neki ljudi misle kako je nastaviti nositi dijete koje će umrijeti besmisleno, ali nije. Roditelji mogu čekati sa svojom bebom, čuvati bebu i voljeti je onoliko koliko je sposobna živjeti. Mogu tom djetetu pružiti miran život – miran oproštaj. To nije 'ništa', to je dar”, napisala je Amy Kuebelbeck
Foto: Shutterstock.com
Amy Kuebelbeck bila je trudna 25 tjedana kada su njezinom nerođenom sinu dijagnosticirali neizlječivu srčanu manu. Iznijela je trudnoću do kraja te je sa svojim sinom Gabrijelom provela nešto više od dva sata prije no što je preminuo.
“Moja priča je da smo tri i pol mjeseca prije nego što se naš sin trebao roditi, moj muž i ja otkrili da će umrijeti. Ali to nije i kraj priče. To je samo početak. Ono što je uslijedilo bilo je nevjerojatno putovanje prepuno tuge, naravno, ali i radosti i ljubavi te, naposljetku, mira”, rekla je Amy u svojemu svjedočanstvu.
Nakon što su liječnici otkrili kako njezin sin, Gabriel, ima neizlječivu srčanu manu, Amy i njezin muž su, nakon konzultacija s liječnicima i svećenikom, odlučili dopustiti da se život njihova sina odvije prirodno i u ljubavi.
“Gabriel je živio devet mjeseci prije rođenja te dva i pol mirom ispunjena sata nakon rođenja”, rekla je Amy. “U svojemu planu porođaja napisali smo kako se nadamo da će njegov život biti lišen boli i ispunjen ljubavlju. Tako je i bilo”.
Amy Kuebelbeck je nakon tog iskustva poželjela podijeliti svoju priču, pretočivši je i u knjigu “Waiting with Gabriel: A Story of Cherishing a Baby’s Brief Life”.
“Znam da neki ljudi misle kako je nastaviti nositi dijete koje će umrijeti besmisleno, ali nije. Roditelji mogu čekati sa svojom bebom, čuvati bebu i voljeti je onoliko koliko je sposobna živjeti. Mogu tom djetetu pružiti miran život – miran oproštaj. To nije ‘ništa’, to je dar”, piše u knjizi.
Svoje iskustvo Amy Kuebelbeck iznijela je na vatikanskoj konferenciji “Da životu! Brinuti se o dragocjenom daru života u njegovoj krhkosti” održanoj 2019. godine, u sklopu koje je objavljena i e-knjiga gdje se, osim drugih predavanja, može pronaći i njezino svjedočanstvo.
U knjizi na 300 stranica mogu se pronaći i ostala predavanja održana na konferenciji posvećenoj medicinskoj njezi i pastoralu za obitelji čija će djeca vjerojatno preminuti tijekom trudnoće ili odmah nakon rođenja.
Konferencija “Da životu! Brinuti se o dragocjenom daru života u njegovoj krhkosti” održana je u organizaciji Dikasterija za laike, obitelj i život, a na jednom je mjestu okupila obitelji te stručnjake iz područja medicine, bioetike i pastorala iz 70 zemalja. Okupljeni su razgovarali o najboljim načinima pružanja medicinske, psihološke i emocionalne pomoći roditeljima koji očekuju dijete sa smrtnom bolešću ili defektom.
Jedno od zabilježenih predavanja je i ono dr. Byrona Calhouna, profesora ginekologije i opstetricije, koji je skovao pojam “perinatalni hospicij”.
Calhoun je u svojim istraživanjima otkrio kako dopuštanje osobama čija novorođenčad imaju terminalnu prenatalnu dijagnozu da budu roditelji može rezultirati manjom tjeskobom, tugom i boli za majke nego prekid trudnoće.
E-knjiga, pored predavanja na engleskom, talijanskom i španjolskom jeziku, sadrži i govor pape Franje upućen sudionicima konferencije na zajedničkom susretu u Apostolskoj palači.
Papa Franjo u govoru je osudio selektivne pobačaje djece sa zdravstvenim problemima i invaliditetom, nazvavši ih “izrazom nehumanog eugeničkog mentaliteta koji lišava obitelji prilike da prihvate, prigrle i ljube najslabije od svoje djece”.
“Strah i neprijateljstvo prema invaliditetu često vode prema izboru pobačaja, prezentirajući ga kao ‘preventivno rješenje’”, rekao je Papa.
Sveti je Otac pritom zahvalio pružateljima usluga perinatalne palijativne njege za stvaranje “mreže ljubavi” kojoj se parovi mogu obratiti kako bi primili podršku u nepobitnim praktičnim, ljudskim i duhovnim poteškoćama s kojima se suočavaju: “Vaše svjedočanstvo ljubavi dar je svijetu”.
“Briga za tu djecu pomaže roditeljima žalovati, ali i razumjeti kako to nije samo gubitak, već etapa na zajedničkom putovanju svih nas. Imat će priliku ljubiti svoje dijete i ono će im zauvijek ostati u sjećanju”, poručio je Sveti Otac. “Tih nekoliko sati u kojima majka može ljuljuškati svoje dijete u rukama ostavlja neizbrisiv trag u njezinu srcu”.
