SLUČAJ VIGANÒ

Donosimo cjeloviti prijevod pisma kojim je kardinal Marc Ouellet odgovorio na optužbe nadbiskupa Viganòa

Pročelnik Kongregacije za biskupe, kardinal Marc Ouellet, izrazio je svoje duboko neslaganje sa svjedočanstvima bivšega nuncija, njegovu poziciju nazvao „nerazumljivom i iznimno uznemirujućom” te mu ponudio pomoći pri „povratku u zajedništvo” sa Svetim Ocem. 

Marc Ouellet

Kardinal Marc Ouellet/Foto: CNA

Kanadski kardinal Marc Ouellet, pročelnik Kongregacije za biskupe, objavio je u nedjelju, 7. listopada, otvoreno pismo u kojem odgovara na navode nadbiskupa Carla Marije Viganòa koji je optužio papu Franju da je ukinuo sankcije kardinalu Theodoreu McCarricku optuženom za seksualno zlostavljanje.

Podsjećamo, nadbiskup Viganò, bivši apostolski nuncij pri SAD-u, u posljednjem je pismu prozvao upravo kardinala Ouelleta, poručivši: “Vaša Uzoritosti, Vi ste bili ti koji ste me, prije nego sam napustio Washington, upoznali s Benediktovim sankcijama protiv McCarricka. Na raspolaganju imate ključne dokumente koji inkriminiraju McCarricka i mnoge druge u Kuriji zbog zataškavanja. Vaša Uzoritosti, molim vas da budete svjedok istine.”

Pročelnik Kongregacije za biskupe izrazio je svoje duboko neslaganje sa svjedočanstvima bivšega nuncija, njegovu poziciju nazvao „nerazumljivom i iznimno uznemirujućom” te mu ponudio pomoći pri „povratku u zajedništvo” sa Svetim Ocem. 

Tekst nastavlja ispod oglasa

Donosimo potpuni prijevod pisma s engleskog jezika kako je objavljeno na katoličkom portalu National Catholic Register.

Otvoreno pismo pročelnika Kongregacije za biskupe kardinala Marca Oulleta o nedavnim optužbama protiv Svete Stolice

Dragi brate Carlo Maria Viganò, 

u Vašoj najnovijoj poruci medijima, u kojoj optužujete papu Franju i Rimsku kuriju, pozivate me da kažem istinu o određenim činjenicama koje Vi tumačite kao znakove endemične korupcije što je prodrla do najviše razine crkvene hijerarhije. S papinskim dopuštenjem, i sa svoga položaja pročelnika Kongregacije za biskupe, nudim svoje svjedočanstvo o pitanjima vezanima za nadbiskupa emeritusa Washingtona, Theodorea McCarricka, i njegovoj navodnoj povezanosti s papom Franjom, pitanjima koja su u središtu Vaših javnih optužbi i Vaših zahtjeva da Sveti Otac odstupi. Svoje svjedočanstvo pišem na temelju svojih osobnih kontakata i dokumenata u arhivima Kongregacije, koji su trenutno predmet proučavanja s ciljem razjašnjenja ovog žalosnog slučaja. 

Iz obzira na dobre, suradničke odnose koje smo imali dok ste bili apostolski nuncij u Washingtonu, dopustite mi da u svoj iskrenosti kažem kako Vaš trenutni stav smatram nerazumljivim i iznimno uznemirujućim, ne samo zbog zbunjenosti koju on unosi među Božji narod, nego i zato što Vaše javne optužbe nanose ozbiljnu štetu ugledu biskupa, apostolskih nasljednika. Sjećam se vremena kada sam imao vaše poštovanje i povjerenje, ali sad vidim da u vašim očima više nema poštovanja koje ste mi iskazivali, samo zato što sam ostao vjeran smjernicama Svetog Oca u izvršavanju službe koju mi je povjerio u Crkvi. Zar zajedništvo s Petrovim nasljednikom nije izraz naše poslušnosti Kristu, koji ga je izabrao i podržava ga svojom milošću? Moje tumačenje enciklike Amoris Laetitia, koje Vi kritizirate, utemeljeno je na toj vjernosti živoj tradiciji, a koje nam je papa Franjo dao drugi primjer nedavno izmjenjujući Katekizam Katoličke Crkve o pitanju smrtne kazne. 

Pozabavimo se sada činjenicama. Rekli ste da ste 23. lipnja 2013. papi Franji dali podatke o McCarricku kad vas je Papa primio u audijenciju, kao što je primio mnoge papinske predstavnike s kojima se toga dana prvi put susreo. Mogu samo zamisliti količinu verbalnih i pisanih podataka koje je Sveti Otac tada dobio o tolikim osobama i situacijama. Sumnjam da se Papa toliko zanimao za McCarricka, kao što biste Vi htjeli da povjerujemo, uzevši u obzir činjenicu da je on tada bio 82-godišnji nadbiskup emeritus, koji sedam godina nije imao nikakve uloge. Usto, pismene upute koje ste dobili od Kongregacije za biskupe na početku svoga poslanja 2001. godine nisu sadržavale ništa o McCarricku, osim onoga što sam Vam verbalno spomenuo o njegovoj situaciji kao biskupa emeritusa, i o određenim uvjetima i ograničenjima koja je morao poštovati zbog nekih glasina o njegovom prijašnjem ponašanju. 

Od 30. lipnja 2010. godine, kad sam postao Pročelnik Kongregacije za biskupe, pri audijenciji nikad nisam izlagao o McCarrickovu slučaju ni pred papom Benediktom XVI. ni pred papom Franjom – sve donedavno, nakon što je McCarrick otpušten iz Kardinalskog zbora. Od bivšeg kardinala, umirovljenog u svibnju 2006. godine, zatraženo je da ne putuje i da se ne pojavljuje u javnosti, kako bi se izbjegle nove glasine o njemu. Stoga je laž predstavljati te mjere kao „sankcije” koje je formalno uveo papa Benedikt XVI., a poništio ih papa Franjo. Pregledao sam arhive i otkrio da nema dokumenata koje je u vezi s ovom stvari potpisao jedan ili drugi papa, i da nema bilješki s audijencije moga prethodnika kardinala Giovannija Battiste Rea, kojima bi umirovljeni nadbiskup bio obvezan živjeti tiho i povučeno, s težinom inače pridržanom kanonskim kaznama. Razlog je taj što tada, za razliku od danas, nije bilo dovoljno dokaza o njegovoj navodnoj krivnji. Tako je odluka Kongregacije bila nadahnuta razboritošću, a u pismima moga prethodnika i mojim vlastitim ga se molilo, prvo preko apostolskog nuncija Pietra Sambija, a zatim preko Vas, da živi život molitve i pokore za svoje dobro i za dobro Crkve. Njegov slučaj zaslužio bi nove disciplinske mjere da nam je nuncijatura u Washingtonu, ili bilo koji drugi izvor, dala recentne i definitivne podatke o njegovu ponašanju. Smatram da će, iz poštovanja prema žrtvama, i uzevši u obzir potrebu za pravdom, istraga koja je trenutno u tijeku u SAD-u i u Rimskoj kuriji pružiti sveobuhvatnu i kritičku studiju postupaka i okolnosti ovog bolnog slučaja, kako se nešto slično ne bi ponovilo u budućnosti. 

Kako je moguće da je ovaj čovjek Crkve, čija je nedosljednost sad otkrivena, bio mnogo puta promaknut, i da je imenovan na tako visoke položaje kao što su položaji nadbiskupa Washingtona, i kardinala? Osobno sam veoma iznenađen, i uviđam da je bilo grešaka u postupcima odabira primijenjenima u njegovu slučaju. Kako bilo, ne ulazeći ovdje u detalje, mora se shvatiti da su odluke koje donosi Papa utemeljene na podacima koji su mu u to vrijeme bili dostupni, i da su one predmet razborite prosudbe, koja nije nepogrešiva. Mislim da je nepravedno dolaziti do zaključka da su osobe kojima je bio povjeren taj prethodni proces razlučivanja korumpirane, iako su u ovom slučaju neka od pitanja spomenutih u svjedočanstvima trebala biti pomnije proučena. Nadbiskup je znao kako se lukavo obraniti od tih pitanja spomenutih u vezi s njim. Nadalje, činjenica da bi u Vatikanu moglo biti osoba koje prakticiraju ili podupiru seksualno ponašanje suprotno evanđeoskim vrednotama ne daje nam ovlast da generaliziramo ili da proglašavamo nedostojnim ili upletenim ovog ili onog pojedinca, uključujući i samog Svetog Oca. Zar službenici istine ne trebaju prije svega izbjegavati klevetanje? 

Dragi papinski predstavniče emerituse, iskreno vam kažem da mi se optuživati papu Franju da je znajući prikrivao slučaj navodnog seksualnog zlostavljača, i da je time postao sudionik u korupciji koja je pogodila Crkvu, do točke da on više ne može provoditi svoju reformu kao prvi pastir Crkve, sa svih točaka gledišta čini nevjerojatnim i neutemeljenim. Ne mogu razumjeti kako ste mogli sebi dopustiti da povjerujete u tu čudovišnu i nepotvrđenu optužbu. Papa Franjo nije imao ništa s McCarrickovim promicanjem na položaje u New Yorku, Metuchenu, Newarku i Washingtonu. Oduzeo mu je njegovo kardinalsko dostojanstvo čim se pojavila vjerodostojna optužba za zlostavljanje maloljetnika. Za Papu koji ne skriva povjerenje koje ima u pojedine prelate, nikad ga nisam čuo da se tom tzv. velikom savjetniku papinstva obraća u vezi s biskupskim imenovanjima u SAD-u. Mogu samo pretpostaviti da se neki od tih prelata ne sviđaju Vama ili nekima od Vaših prijatelja koji podupiru Vaše tumačenje događanja. Kako bilo, mislim da je odvratno što koristite dramatični seksualni skandal u SAD-u kako biste nanijeli nezaslužen i nečuven udarac moralnom autoritetu Vašega nadređenoga, vrhovnog poglavara Katoličke Crkve. 

Imam tu povlasticu da svakog tjedna imam duge sastanke s papom Franjom, na kojima raspravljamo o imenovanju biskupa i o problemima koji utječu na njihovo upravljanje. Vrlo dobro znam kako se on odnosi prema osobama i problemima – s velikom ljubavlju, milosrđem, pozornošću i ozbiljnošću, kako ste i Vi iskusili. Mislim da je kraj vaše najnovije poruke, gdje se kao pozivate na duhovnost, a u isto vrijeme se izrugujete Svetom Ocu i širite sumnje o njegovoj vjeri, previše sarkastičan, pa čak i svetogrdan. To ne može biti od Duha Svetoga. 

Dragi brate, kako bih volio da Vam mogu pomoći da se vratite u zajedništvo s njim, vidljivim jamcem zajedništva u Katoličkoj Crkvi. Shvaćam da su varke i patnja obilježili Vaš put u službi Svetoj Stolici, ali ne biste trebali završiti svoj svećenički život uključeni u otvorenu i skandaloznu pobunu, koja nanosi veoma bolnu ranu Zaručnici Kristovoj, kojoj Vi mislite da joj bolje služite uzrokujući daljnje podjele i zbunjenost među Božjim narodom. Kako da odgovorim na Vaš poziv osim da Vam kažem: prestanite se skrivati, pokajte se za svoje buntovništvo, i vratite se na bolje osjećaje prema Svetom Ocu, umjesto da prema njemu gajite neprijateljstvo. Kako možete slaviti svetu misu i spominjati njegovo ime u euharistijskoj molitvi? Kako možete moliti svetu krunicu, ili se moliti sv. Mihaelu arkanđelu, ili Majci Božjoj, istovremeno osuđujući onoga koga Gospa štiti i prati svakoga dana u njegovom teškom i hrabrom poslanju? 

Da Papa nije čovjek molitve, da je navezan na novac, da preferira bogatstvo nauštrb siromašnima, da ne pokazuje toliku energiju u prihvaćanju svih ljudskih jada i da se njima se bavi velikodušnom utjehom svojih riječi i djela, da ne nastoji primijeniti sva moguća sredstva objavljivanja i komuniciranja radosti Evanđelja svima u Crkvi i onkraj njezinih vidljivih obzora, da ne pomaže obiteljima, napuštenim starcima, bolesnicima na tijelu i duši, i iznad svega mladima u njihovoj potrazi za srećom – moglo bi se, prema Vašem mišljenju, preferirati nekoga drugoga, s drukčijim političkim ili diplomatskim pristupom. No ja ne mogu dovesti u pitanje njegovo osobno poštenje, njegovu posvećenost poslanju, i iznad svega, karizmu i mir koje uživa po milosti Božjoj i snazi Uskrsloga. 

Dragi Viganò, kao odgovor na vaš nepravedni i neopravdani napad mogu samo zaključiti da je optužba politička zavjera kojoj nedostaje bilo kakav stvarni temelj što bi mogao inkriminirati Papu, i koja nanosi ozbiljnu štetu zajedništvu Crkve. Neka Bog dopusti brz ispravak te velike nepravde, kako bi se papu Franju i dalje priznavalo za onoga tko jest – pravi pastir, odlučan i suosjećajan otac, proročka milost za Crkvu i za svijet. Neka Sveti Otac nastavi, pun samopouzdanja i radosti, misionarsku reformu koju je započeo, utješen molitvama Božjeg naroda i obnovljenom solidarnošću cijele Crkve, zajedno s Marijom, Kraljicom Svete Krunice! 

Kardinal Marc Ouellet 

Pročelnik Kongregacije za biskupe 

Tekst nastavlja ispod oglasa

blagdan Gospe od Svete Krunice, 7. listopada 2018.” 

Potpuni tekst prvog svjedočanstva nadbiskupa Viganòa na engleskom jeziku.

Potpuni tekst drugog svjedočanstva nadbiskupa Viganòa na engleskom jeziku. 

Više o cijelom “slučaju Viganò” pročitajte OVDJE.

Prijevod: Ana Naletilić 

Izvor: National Catholic Register


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 8. listopada 2018.

Možda vam se svidi