Abija i ostali preci
Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova.

Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća. Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram. Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma. Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj. Jišaju se rodi David kralj.

Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona. Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa. Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja. Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija. Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Amon. Amonu se rodi Jošija. Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon.

Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel. Zerubabelu se rodi Abiud. Abiudu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor. Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud. Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov. Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.

Mt 1,1-6

Nakon Roboamove smrti zakraljio se njegov sin Abija. Potom njegov sin Asa pa Jozafat, sin njegova sina i tako sve do propasti Davidova kraljevstva.

Mi ćemo se u svom razmišljanju ovdje zaustaviti jer se u životima ostalih osoba navedenih u Isusovu rodoslovlju u načelu ponavlja ista matrica.

Nevjera u dobru

Nevjerojatno je s koliko iskrenosti biblijski pisci opisuju moralnu i vjersku izopačenost onih kraljeva koji su se odmetnuli od Boga. I to bi se obično događalo u vremenima kada bi se uzoholili smatrajući se većim nego što doista jesu.

I u našim životima se skoro redovito događaju iste stvari. Kao da se naše srce uzoholi, a um pomuti kada nam krene dobro u životu. Kao da prestanemo biti svjesni svoje krhkosti i ovisnosti o Bogu pa umislimo da možemo živjeti samodostatno.

A prava vjera se očituje upravo u zahvalnosti Bogu. U poniznom prihvaćanju dobra koje nam je darovano i molitvi da znamo to dobro kvalitetno upotrijebiti.

To se na poseban način očituje u molitvi. Tako rijetko se čuju zahvalne molitve kojima Bogu zahvaljujemo na dobrome koje jedino od njega dolazi. Prečesto se Bogu obraćamo prošnjama da nam bude bolje, a zanemarujemo zahvalnost za sve dobro. Prečesto Boga prozivamo za nesreće koje nas snađu, a premalo za dobra koja nam je on darovao.

Zato se potrebno odgajati za vjernost u dobru. Potrebno se odgojiti za zahvalnu molitvu i zahvalni život.

Vjernost u teškim danima

S druge strane kraljevi i narod su se obraćali Bogu u teškim vremenima kada su ih snalazile nevolje, pogotovo neprijateljski napadi.

I tu se primjećuje paralela s našim životima. Premda je dobro kad se čovjek obraća Bogu, pa ma koji povod za to bio, tužno je kad se Bogu obraća samo usnama, a ne i srcem.

A još je pogubnije za čovjeka kad se Bogu obraća smatrajući ga odgovornim za nesreće u koje se najčešće sami dovedemo i kada se bahato od Boga zahtijeva rješenje.

Potrebno se odgojiti za suradničku poniznost. Za svijest o ovisnosti o Bogu. I u dobrim i u lošim danima.

Inače, kao i Davidovo kraljevstvo, sami sebe vučemo u propasti i nestanak s lica Zemlje.

Nikola Kuzmičić

Foto: Shutterstock.com