Ideja za takvu krunicu potekla je od Fultona J. Sheena, američkog nadbiskupa i velikog promicatelja misija. Naime, on je kao nacionalni ravnatelj Društva za širenje vjere 1951. godine predstavio šarenu krunicu koju je zamislio kao jednostavan način povezivanja svakodnevne molitve s potrebama Crkve u svijetu, piše ChurchPop. Krunicu je predstavio tijekom jedne epizode svoje radijske emisije The Catholic Hour (Katolički sat). „Moramo moliti, i to ne za sebe, nego za svijet“, rekao je Sheen. „U tu sam svrhu osmislio misijsku krunicu.“

Sheen je pritom želio naglasiti da molitva ne treba ostati zatvorena u naše osobne nakane. Krunica može postati način da se vjernik prisjeti misionara, novih kršćana, progonjenih vjernika, ali i svih onih koji još nisu upoznali Krista.

Kako se moli misijska krunica?

Misijska krunica moli se jednako kao i tradicionalna krunica. Na početku se izmoli Vjerovanje, zatim Oče naš, tri Zdravo Marije i Slava Ocu, a potom se mole desetice prema otajstvu koje je predviđeno za taj dan.

Posebnost misijske krunice nije u načinu molitve, nego u nakani s kojom se pojedina desetica moli. Svaku deseticu možemo prikazati za određeni kontinent:

🟢 zelenu – za Afriku

🔵 plavu – za Oceaniju

⚪ bijelu – za Europu, papu i Crkvu u Europi

🔴 crvenu – za Ameriku

🟡 žutu – za Aziju

Primjerice, dok molimo zelenu deseticu, možemo se posebno sjetiti misionara koji djeluju u Africi, tamošnjih kršćanskih zajednica i svih ljudi kojima je potrebna Božja pomoć. Kod plave desetice možemo moliti za Crkvu u Oceaniji, kod bijele za papu i europske kršćane, kod crvene za Ameriku, a kod žute za Aziju.

Nije potrebno mijenjati otajstva krunice niti uvoditi posebne molitve. Dovoljno je svaku deseticu povezati s molitvom za jedan dio svijeta. Tako se obična molitva krunice pretvara u svojevrsnu molitvu za cijelu Crkvu i sve narode svijeta.