Danas je hrvatskim medijskim prostorom ponovno zavladao fenomen Međugorja, ovog puta spojen s drugom omiljenom ‘vjerskom temom’ hrvatskih svjetovnih medija – egzorcizmom, točnije opsjednućem.

Naime neki od najčitanijih hrvatskih medija, među kojima su i oni koji se vole smatrati ozbiljnim tiskovinama, prenijeli su vijest o “uznemirujućim”, “jezivim” i “stravičnim” krikovima koji se mogu čuti na posljednjem videozapisu navodnog ukazanja Gospe i to vidjelici Mirjani Soldo, koji je objavio portal medjugorje-info.

Četverominutni video koji je izazvao “turbulencije” u medijima (osobito u sekcijama – komentari) prikazuje jedno od mnogobrojnih, i sve dok Vatikan ne donese službenu odluku, navodnih ukazanja.

Sadržaj tih videa često je sličnog sadržaja. Gospođa Mirjana, ili neko od drugih navodnih vidioca, kleči s krunicom u ruci, a oko nje pobožan narod u molitvi. U jednom trenutku vidjelica podiže glavu i tu započinje ono što mnogi smatraju njezinim razgovorom s Djevicom Marijom. Molitve ostalih instinktivno se stišavaju i predstoji trenutak mira nakon kojeg slijedi Gospina poruka.

Ovoga puta, uz mirnu molitvu, na snimci se mogu čuti i krikovi osobe koja se ne vidi na ekranu. Njezini krikovi paraju tišinu trenutka, mnogi u zabrinutosti okreću glave, neki pojačavaju molitvu, dok sama gospođa Mirjana nastavlja svoj “razgovor s Gospom” ne pokazujući pritom nikakav znak svjesnosti onoga što se oko nje događa (zanimljivo, to je nešto što su zabilježili i drugi hrvatski mediji).

Snimka završava vikanjem “Odlazi odavde, odlazi odavde”, nakon čega u miru završava molitva. Nijedan kadar videa ne pokazuje o čemu se točno radi, je li osoba muška ili ženska, je li u pitanju mlada ili starija osoba, je li u blizini prisutan svećenik, je li osoba sama ili postoje drugi oko nje koji ju “drže” i pokušaju obuzdati.

Ti krikovi uzrok su što je video u roku jednog dana postao “viralan” tj. popularan. Vijesti i informacije su šture, a i one koje se pojave više odaju neukost novinara koji ih je prenio nego što pružaju neku vrijednost (jedan portal čak je napisao kako krikovi podsjećaju na “obred egzorcizma” – što bi bilo smiješno da nije žalosno).

U vjerodostojnost Međugorja, samih vidioca, kao i sadržaja videa ne želim ulaziti. Na našem smo portalu više puta pisali kako o fenomenu tog hercegovačkog svetišta tako i o fenomenu opsjednuća. Ono što je ovdje zabrinjavajuće jest reakcija medija.

Čini se kako je ovakav senzacionalistički i osiromašeni vid pisanja o vjerskim temama zapravo uobičajen za hrvatske medije. Seksualni i drugi skandali ponekog svećenika, Vatikanski ugovori, Međugorje i Sotona, ono su što prodaje novine tj. što “bilda” broj klikova, najčešće bez neke ozbiljne analize problema, s “makljažom” u sekciji komentara kao neizbježnim krajnjim rezultatom. Ta česta plitkoća u izvještavanju (čast izuzecima) uzrok je nerazumljivosti teme o kojoj se piše, što zapravo dovodi do suprotnog cilja od onog za koji bi se mediji trebali zalagati – tj. do neinformiranosti, što se na kraju često pretače u verbalni sukob krajnjih korisnika (čitatelja).

Svatko tko se susreo s, nazovimo ih tako, “reakcijama” zna da to doista mogu biti ozbiljne stvari. Crkva je oduvijek vjerovala (i još uvijek vjeruje, bez obzira na neke zapadne teološke disidente) u postojanje i djelovanje Sotone. Đavla sam puno puta osjetio i u vlastitom životu, kao što su, vjerujem, i mnoge druge osobe. Dapače reakcije ovakve vrste događaju se gotovo svakodnevno u Međugorju, ali i na brojnim drugim molitvenim skupovima, kao što su se događale i u povijesti. Također, posljednjih godina često se naglašava kako je broj đavolskog napastovanja, a time i potreba za egzorcistima, u porastu. Samim time radi se o temi koja za katolike ne bi trebala biti nepoznata, ali je svakako ozbiljna.

Ono što smo svi mi, koji smo imali priliku susresti se sa Zlom, trebali naučiti jest da tome ne treba pridavati nikakvo senzacionalističko značenje. Ili se radi o ozbiljnoj stvari ili se radi o prijevari, ali ta tema zaslužuje argumentiranu analizu i informaciju koja je vrijedna konzumiranja. Tada se ne bi moglo dogoditi da medij koji često promovira “antiteizam”, skuplja klikove na “vijesti” u koje ne vjeruje.

Ako je u pitanju stvarno opsjednuće (što gledajući video ne možemo znati) onda govorimo o, za tu osobu, velikim patnjama koje ne trebaju biti predmet vrijeđanja i senzacionalizma. Ako se pak radi o psihološkom problemu (mnogi iskusni katolici i svećenici s kojima sam razgovarao kažu kako je većina navodnih “opsjednuća” zapravo problem psihološkog karaktera – stoga je Crkva mudro zaključila kako svaka osoba koja pristupa egzorcizmu mora proći psihološku evaluaciju), onda bi mnoge osobe koje posjećuju psihologa ili se nalaze u psihijatrijskim ustanovama mogle biti “vijest s naslovnice”. Krikovi nisu ništa čudno za takve situacije, znam, prošao sam to. A ako je u pitanju prijevara ili gluma (što je također moguće), onda se definitivno ne radi o materijalu za objavu.

Ono što je najžalosnije od svega jest što upravo u ovakvim situacijama Sotona pobjeđuje. Njegov modus operandi uvijek se svodi na dvije stvari: prvo, nikad ne daje potpunu istinu (informaciju), a drugo – stvara razdor (sukob). I dok se možda na snimci ne radi o pravim reakcijama, djelovanje Sotone svakako je prisutno, ali u konačnom informativnom produktu koji smo dobili.

Osobno nitko od nas ne može zaključiti jesu li reakcije s videa autentične i treba li osobi čiji se krikovi čuju molitva oslobođenja. Ipak ono što nam ova snimka (ponovno) otkriva jest to da je egzorcizam tj. “pročišćenje” doista potrebno – ali našim medijima.

Tino Krvavica | Bitno.net