Papa Franjo susreo se u subotu 16. svibnja s osobama posvećenoga života Rimske biskupije, prigodom Godine posvećenoga života. Za vrijeme dugog susreta i u obiteljskom ozračju, Papa je spontano odgovarao na pitanja koja su mu postavljali – od napetosti urbanog monaškog života do nekih praktičnih vidika svećeničkog služenja.

papa redovnice

Foto: L’Osservatore Romano

Na pitanje jedne časne sestre o ravnoteži između povučenosti i vidljivosti u samostanu, Sveti je Otac to nazvao “ključnom napetošću, napetošću koja se živi u duši”; to je “Božji poziv na povučeni život” i ujedno “poziv da se bude Kristov znak.” Trebaju li, međutim, novosti i vijesti ući u samostan? Trebaju – smatra Papa, odmah objašnjavajući da ne misli na isprazne, “žute” vijesti, već primjerice novosti o ratu, o bolestima, o patnjama ljudi. Ono što nikada ne trebaju izgubiti – poručio je Papa – jest vrijeme za slušanje ljudi. Neki samostani, na primjer, imaju telefon na koji ljudi mogu zvati i tražiti da se moli za njih. “Ta povezanost sa svijetom je važna” – rekao je Papa.

Zvanje klauzurnih redovnika i redovnica nije “sklonište”, već “bojište”; oni su poput Mojsija kad je s uzdignutim rukama molio dok se narod borio – istaknuo je papa Franjo. Odgovarajući pak na pitanje o “majčinstvu posvećene žene”, istaknuo je kako posvećeni život sestara ima “bračnu dimenziju”; utoliko što je njihova ljubav prema Kristu trajna, vjerna, sjedinjujuća i iskrena. “Sestre su ikona Crkve i Gospe” – napomenuo je Papa.

Govoreći pak o temi poslušnosti, objasnio je kako je svjestan da samostan ponekad može skrivati zavist, ljubomoru i kritike na račun poglavara; kao i da može biti i “natjecateljstva” između biskupije i redovničkih zajednica. Rekao je kako stoga planira obnovu dokumenta “Mutuae Relationes”, koji govori o odnosu biskupa i redovnika.

Sveti je Otac podsjetio i na riječi apostola Pavla o Isusu koji je “postao poslušan do smrti, smrti na križu”, ističući da je “otajstvo Krista” otajstvo “plodne poslušnosti”, baš kao i posvećeni život. Poslušnost je, prema Papinim riječima, ikona Kristova puta. Međutim, i slavlje je teološka kategorija i nema posvećenoga života bez dimenzije slavlja. Ali slavlje – napomenuo je – nije buka, već radost, molitvena stvarnost i sjećanje na sve što je Gospodin za nas učinio i što nam je darovao.

Papa je nadalje istaknuo kako je posvećeni život “Božji dar” te naglasio njegov proročki vidik. Govoreći o iskustvu krize, istaknuo je važnost “mudre” duhovne pratnje. Od temeljne je važnosti da duhovnici budu dobro formirani u svjetlu modernih znanosti o čovjeku, ali jednako tako ne smiju upasti u zamku “psihologizma”. Na koncu, govoreći o ulozi žene u Crkvi, rekao je da je “puki funkcionalizam” samo tražiti da budu na čelu vatikanskih dikasterija. Učiniti to ne znači “iznova otkriti ulogu žene u Crkvi. Radi se o nečem dubljem”. Kako je papa Franjo rekao na kraju susreta, potrebno je da one u Crkvi pomognu “izraziti ženski genij”.

Radio Vatikan | Bitno.net