VATIKAN

Papa upozorio: Oni koji nasljeduju Isusa ne mare za proroke propasti i besmisao horoskopa

Tragično protuslovlje našeg doba je da s jedne strane sve više napredujemo, a s druge sve manje ljudi ima udjela u tom napretku. O tom treba voditi brigu, a ne kad će i kako završiti svijet – kazao je Sveti Otac.

Foto: Flickr.com/Catholic Church of England and Wales

Foto: Flickr.com/Catholic Church of England and Wales

Dva najveća bogatstva u našim životima su Gospodin i bližnji – poručio je papa Franjo na nedjeljnoj misi u bazilici svetoga Petra u prigodi Jubileja društveno marginaliziranih osoba. Papa se pitao o istinskom čovjekovom bogatstvu i konačnom smislu života, a vjernike je pozvao da se pitaju: „Za čim teži moje srce: za Bogom života ili za prolaznim, kratkotrajnim stvarima koje me ne mogu zadovoljiti?“

Isus – nastavio je Sveti Otac – govori u današnjem Evanđelju kako će predivni jeruzalemski Hram biti razvaljen. Sve što vidimo neizbježno će minuti, sve će prije ili kasnije nestati. Nakon što im je Isus to rekao, učenici žele znati „kada“ i „kako“ će se to zbiti. Nas stalno goni znatiželja – primjećuje papa Franjo – no Isus nas odvraća od toga. „Oni koji nasljeduju Isusa ne mare za proroke propasti, besmisao horoskopa ili zastrašujućih propovijedi, koje odvlače od istinski važnih stvari“, kazao je Papa te je dodao da je važno „razlikovati riječ mudrosti, koju nam Bog govori svakoga dana, od vike onih koji u Božje ime žele zastrašiti, koji promiču podjele i strah.“

Isus nam poručuje da se ne bojimo, pa „čak ni onda kada smo suočeni s najozbiljnijim kušnjama i nepravdama koje mogu pogoditi njegove učenike. Poziva nas da ustrajemo u dobru, da imamo povjerenje u Boga, koji ne razočarava: ‘Ni vlas vam s glave neće propasti’ (r. 18). Bog ne zaboravlja svoje vjerne, svoju dragocjenu stečevinu. On nas ne zaboravlja“, kazao je papa Franjo te je nastavio:

„[Današnja] čitanja služe nam kao ‘sito’ kroz koje možemo prosijati naše živote: podsjećaju nas da će sve na ovome svijetu minuti. No postoje dragocjene stvarnosti koje ostaju, poput vrijednog kamena u situ. Što je to što ostaje, koja bogatstva nisu prolazna? Zasigurno su to: Gospodin i naš bližnji. Ovo su najveća dobra; njih trebamo ljubiti. A sve drugo – nebesa, zemlja, sve ono najljepše, pa i ova bazilika – proći će; ali nikad ne smijemo isključiti Boga i druge iz naših života.“

Neprihvatljivo je odbacivati ljudsku osobu, vrhunac Božjeg stvaranja, te davati prednost prolaznim stvarima, „jer u Božjim očima čovjek je najvrednije dobro“, kazao je Sveti Otac te nastavio: „Zloslutno je što se sve više navikavamo na ovo odbacivanje. Trebali bismo se zabrinuti kada su naše savjesti anestezirane i više ne možemo vidjeti našeg brata ili sestru koji trpe, ili ne primjećujemo velike probleme u našem svijetu.“

Papa nas poziva da ne okrećemo leđa „Lazarima“, isključenima i odbačenima današnjice, jer je to okretanje leđa samom Bogu. Upozorava na duhovnu sklerozu, koja uzrokuje da gajimo veći interes za predmete negoli za ljude. Tragično protuslovlje našeg doba je da s jedne strane sve više napredujemo, a s druge sve manje ljudi ima udjela u tom napretku. O tom treba voditi brigu, a ne kad će i kako završiti svijet – kazao je Sveti Otac.

Papa je također pozvao da ne zatvaramo svoje oči pred Bogom i bližnjim. „Otvorimo oči Bogu, očistimo oči našeg srca od obmanjujućih i zastrašujućih slika, od boga moći i osvete, projekcije ljudskog ponosa i straha. Usmjerimo svoj pogled u Boga milosrđa s povjerenjem, sa sigurnošću da ‘ljubav nikad neće uminuti’ (1 Kor 13,8). Obnovimo našu nadu u istinski život, na koji smo pozvani, život koji neće proći i koji nas očekuje u zajedništvu s Gospodinom i drugima, u sreći koja će trajati zauvijek, bez kraja“ te je propovijed zaključio sljedećim riječima:

„Otvorimo oči našim bližnjima, posebno braći i sestrama, koji su zaboravljeni i odbačeni. Na njih je usmjereno ‘povećalo’ Crkve. Neka nas Gospodin oslobodi od okretanja prema samima sebi. Neka nas oslobodi od izvanjskoga koje nam odvlači pažnju, od interesa i privilegija, od navezanosti na moć i slavu, od zavođenja duha svijeta. (…) Jedna drevna tradicija nas podsjeća upravo na to: rimski mučenik sv. Lovro, prije nego što je podnio okrutno mučeništvo radi ljubavi prema Gospodinu, razdijelio je dobra zajednice siromasima, koje je nazvao istinskim blagom Crkve. Neka nam Gospodin udijeli da gledamo bez straha na ono što je istinski važno te da usmjerimo naša srca prema tom istinskom blagu.“

Radio Vatikan | Bitno.net

Objavljeno: 14. studenoga 2016.
Oglas za Klub prijatelja portala Bitno.net

Možda vam se svidi