U svijetu koji je na neki način – kako je rekao Papa – „postao manji“, sve je važniji dijalog i prijateljstvo među ljudima različitih religija. Papa je Franjo krenuo od te tvrdnje i održao vrlo izražajan govor o međureligijskom dijalogu. Riječ je o stvarnosti i izazovu – rekao je – koji poziva našu kršćansku savjest, i koji utječe na konkretan život lokalnih Crkvi, župâ, i vrlo brojnih vjernika. Uostalom – ustvrdio je Papa sa žaljenjem – u svijetu ne nedostaje sredinâ u kojima je suživot težak.

Često se na političke ili gospodarske razloge nadovežu kulturne i vjerske razlike, oslanjajući se i na nerazumijevanja i pogrješke iz prošlosti; a sve to može prouzročiti nepovjerenje i strah – istaknuo je Sveti Otac te dodao – Samo je jedan put kojim se može taj strah pobijediti, a to je put dijaloga, susreta obilježenoga prijateljstvom i poštovanjem.

Voditi dijalog ne znači odustati od vlastitoga identiteta kada se ide u susret drugomu, a ni popustiti kompromisima u vezi s vjerom i kršćanskim moralom – primijetio je Papa. Upravo se iz tog razloga međureligijski dijalog i evangelizacija ne isključuju, nego se uzajamno podupiru. Ništa ne namećemo, ne rabimo nikakvu podmuklu strategiju kako bismo privukli vjernike, nego radosno i jednostavno svjedočimo ono u što vjerujemo i ono što jesmo. Doista, u susretu na kojemu bi svatko stavljao na stranu ono u što vjeruje, i pretvarao se da odustaje od onoga što mu je najdraže, zacijelo ne bi bilo istinskoga odnosa. U tom bi se slučaju moglo govoriti o lažnom bratstvu – primijetio je Sveti Otac.

Istodobno se, – dodao je Papa – kao kršćani imamo potruditi da svladamo strah, uvijek spremni učiniti prvi korak, ne gubeći hrabrost pred teškoćama i nerazumijevanjima. Kada je međureligijski dijalog konstruktivan, on služi i za nadvladavanje straha od raznih vjerskih tradicija i od vjerske dimenzije kao takve, što je sve veća pojava u društvima koja su više sekularizirana. Na religiju se gleda kao na nešto suvišno, ili čak opasno; a od kršćana se katkada očekuje da u obavljanju svojega zanimanja odustanu od vlastitih vjerskih i moralnih uvjerenja – napomenuo je papa Franjo.

Primijetivši potom da je rašireno mišljenje prema kojemu je suživot moguć samo ako se zataji vlastita vjerska pripadnost, i ako se susrećemo na nekoj vrsti neutralnoga prostora, Papa je upitao kako bi bilo moguće uspostaviti prave odnose, i izgraditi društvo koje bi bilo pravi zajednički dom, kad bi se nametalo da se na stranu stavi ono što svatko smatra intimnim dijelom svojega postojanja?

Nije moguće misliti na bratstvo ‘iz laboratorija’ – napomenuo je Papa. Naravno, potrebno je da se sve događa u poštovanju tuđih uvjerenja, pa i onih koji ne vjeruju, ali moramo imati hrabrosti i strpljenja za odlazak u susret jedni drugima, zbog onoga što jesmo. Budućnost je u smjernomu suživotu različitosti, a ne u homologaciji s jednim jedinim, teoretski neutralnim, mišljenjem. Stoga postaje prijeko potrebno priznavanje temeljnoga prava vjerske slobode, u svim njezinim dimenzijama – istaknuo je na kraju papa Franjo.

Radio Vatikan