Kada je Ron Carter, profesor iz Nottinghama, odlučio sastaviti priručnik Cambridge Grammar of the English Language („Cambridgeska gramatika engleskoga jezika”) koristio je bazu podataka od milijarde riječi da ustanovi kako se danas koriste riječi. Usred svoje studije Carter je otkrio nešto uznemirujuće o tome kako razgovori, u općenitom smislu, evoluiraju. Oni postaju sve kraćima, i govornici mijenjaju temu već nakon što su govorili dva ili tri puta.

Mislim da ta studija odražava jednu širu tendenciju. Izgubili smo sposobnost govoriti o najvažnijim idejama, a gubeći tu sposobnost, izgubili smo i jedan od najvažnijih načina za uvođenje u evangelizaciju i za duhovno učeništvo. Ponekad se razgovori brzo prekinu zbog manjka zajedničke početne točke, i zato mnogo razgovora za svoju temu ima raspravu o vremenu ili sportu. Takvi nas razgovori rijetko vode do nekih sadržajnijih i zahtjevnijih stvari, no jedno mjesto gdje još možemo pronaći početnu točku za dublje razgovore jesu filmovi.

To je jedan razlog iz kojega vas želim potaknuti da pogledate film „Dječak u prugastoj pidžami”. Priča filma briljantno je ispričana kroz perspektivu osmogodišnjega Brune, maloga Nijemca koji živi u nacističkoj Njemačkoj. Film jest ispričan kroz pogled jednoga djeteta, ali moram vas upozoriti da ima oznaku PG-13, što znači da nije prikladan za djecu.

Film počinje promaknućem Brunina oca, časnika SS-a, kojega dječak vrlo očito veoma voli. Obitelj se seli na selo, u veliku kuću na rubu jedne šume. Budući da je malen, nevin i da mu o mnogo stvari ništa ne govore, Bruno ne zna što da misli kada jednoga dana nabasa na skupinu oronulih građevina iza električne ograde.

Kada iza žice ugleda dječaka svojih godina, Bruno se zapita zašto taj dječak, imenom Schmuel, nosi prugastu pidžamu usred bijela dana. Bruno se također pita kakvo je to neobično mjesto gdje Schmuel živi, i zašto njegovi stanovnici izgledaju tako bolesno.

Kako autori Catherine Barsotti i Robert Johnston kažu u svojoj korisnoj knjizi „Pronaći Boga u kinu” (Finding God in the Movies): „Uspješni filmovi čine više od toga da nas samo odvedu na neko novo mjesto – oni nas nadahnjuju da se poistovjetimo s jednim od likova.” Ovaj film je u tome zasigurno uspio. Mi ovdje promatramo holokaust kroz pogled osmogodišnjaka čija zemlja i obitelj žele da on povjeruje kako su Židovi neprijatelji i da su samo dobili ono što su zaslužili, no Brunino dječje poistovjećivanje sa Schmuelom govori mu nešto drugo.

Kada vidite kako film završava, sigurno ćete zanijemjeti od čuđenja, ali kada se saberete, imat ćete mnogo tema za razgovor. Možda ćete primijetiti kolika je važnost pogleda na svijet u prizoru kada učitelj, nacist, dođe poučavati Brunu i njegovu sestru o povijesti. Uočit ćete biblijske aluzije, poput svojevrsne rekonstrukcije Petrove izdaje Krista. Pronaći ćete i zaključke o dužnosti i ljudskoj prirodi, o dobru i zlu, ali i o tome kako izgleda svijet bez nade.

Zato pozovite susjeda ili prijatelja da zajedno pogledate film „Dječak u prugastoj pidžami”. Emocionalno je zahtjevan, i izvodi dramatične zaključke, ali nakon što ga pogledate, vi i vaši prijatelji zasigurno ćete htjeti izaći, i negdje sjesti na kavu kako biste stvarno porazgovarali – o onome što je u životu doista važno.

Izvor: Catholic Education Resource Center | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.