Što da sada radim? To sam se zapitala ubrzo poslije svojega povratka vjeri. Predala sam svoj život Bogu, bila sam u zajedništvu s Njegovom Crkvom, i bila sam u stanju milosti. No i dalje nisam bila sigurna što bih to ja točno trebala raditi.

Da, znala sam da moram izbjegavati grijeh i ljubiti druge, ali ja sam htjela odgovore – specifične odgovore – koji će mi pojasniti kako bih trebala provoditi svoje vrijeme, koju bih karijeru trebala izabrati, u koje se volonterske aktivnosti uključiti. Ukratko, bila sam zaokupljena otkrivanjem Božjega plana za svoj život. Naravno da tada nisam doista razumjela što taj izraz „Božji plan za život” znači, ali bila sam prilično sigurna da Bog stvarno ima specifični plan za svakoga od nas… Zar ne?

Traženje odgovora

Na jednoj je razini to apsolutno točno. Bog doista ima plan, i to je dobro. No moja je pogreška bila u tome što sam zamišljala taj plan kao nekakav raspored, i što sam donekle očekivala da će mi Bog, kada mu predam svoj život, dati detaljni vodič – korak po korak – što i kada da radim. Mislila sam da ću dokazati da sam „dobra” kršćanka time što ću Božji plan ostvariti savršeno precizno, ali kada se taj kristalno jasni nacrt nije pokazao, shvatila sam da nemam druge nego da se sama potrudim i pronađem ga.

I kao što možete i zamisliti, to je postalo prilično stresno! U svakome je trenutku dostupno toliko mogućnosti, i sve su one u moralnome smislu dobre, ali kako da znam što je to Bog pripremio za mene? Želi li da budem učiteljica ili da radim s mladima? Bih li bolje svjedočila za Njega volontirajući u svojoj župi ili pak u mjesnoj školi? Da pišem blog? Ili da budem govornik? Možda bih trebala napisati knjigu!

Činilo mi se kao da se vrtim u vrtlogu, i u tome bih kaosu stalno iznova pitala: „Što želiš da učinim?!”, cijelo se vrijeme plašeći da ću pogrešno odlučiti i tako pokvariti savršeni Božji plan za mene.

Ne jedno ili drugo, nego oboje

Hvala Bogu što stvari ipak ne funkcioniraju tako. Bit cijele stvari je u tome da je Bog – uz iznimku međusobno isključivih parova, gdje se jedna stvar definira kao odsutnost druge (na primjer, dobro i zlo, ili vruće i hladno) – stvorio ovaj svijet tako da on ne funkcionira na načelu ili/ili, nego i/i. Na primjer, Isus nije bio samo Bog ili samo čovjek, nego oboje u jednome biću. Kraljevstvo Božje je i sadašnji i budući događaj. Mi smo i tjelesna i duhovna bića. Čaša je i napola prazna i napola puna.

Veoma slično tome, Božji je plan i statičan i dinamičan. S jedne strane, Božji plan za svakoga od nas jest naše spasenje. To se nikada neće promijeniti, pa se u općenitome smislu može reći da je Božji plan statičan. No Božji je plan također dinamičan. Naš je Gospodin svakoga pojedinca blagoslovio jedinstvenom kombinacijom osobina, sposobnosti i darova, koji se mogu koristiti na razne načine kako bismo izgradili kraljevstvo Božje. Njega ne zanima toliko što mi radimo koliko zašto mi to radimo, tj. radi Njega, Njemu za ljubav.

O. Casey Cole dobro je sažeo to načelo u svojem videu naslovljenom „Događa li se sve s razlogom?”

„Ne mislim da postoji Božji poziv za specifičnu karijeru ili životni put, i da je jedini način da ljubim Boga taj da budem svećenik, liječnik ili učitelj, a da je sve drugo protiv Božje volje. Takvo usko shvaćanje previđa jedan bitan poziv što ga svi mi imamo – da budemo Kristovi učenici. To Bog želi. To je Božja volja.”

Bog želi da budemo kreativni

Doista, jedan od najvećih darova koje nam je Bog udijelio jest naša slobodna volja. On nam je dao sve što nam treba da budemo Njegovi učenici, ali specifični načini na koje ćemo svjedočiti vjeru ostaju na nama. To je kao smo svi mi jedna vrsta umjetnika, i svatko od nas ima svoje jedinstvene boje i kistove, a Bog nam u svojoj beskonačnoj ljubavi prema nama dopušta da radimo na praznome platnu, a ne da bojimo kao u bojanki, unutar crta.

Bog nije sitničavi zapovjednik, nego otac pun ljubavi. Kao takav, dopušta nama, svojoj djeci, da mu pokažemo remek-djelo vlastitoga dizajna, nikada viđeno i neponovljivo umjetničko djelo. Nismo obvezani dužnošću da slijedimo jedan precizni put. Sam nam je Bog dopustio da budemo kreativni i da pronađemo jedinstvene načine kako Krista donijeti svijetu. 

Zato se opustite! Nema pogrešnih načina na koje se ljubi Gospodina i služi mu. Sve dokle smo motivirani ljubavlju i otvoreni smo Božjim poticajima, svaka karijera i svaka situacija – ali i svaka aktivnost – može se iskoristiti kako bismo slavili Boga. Riječima svetoga Pavla:

„I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu!” (Kol 3,17)

Isabella Bruno | Ascension Press

Prijevod: Ana Naletilić | Bitno.net