“U ovom trenutku želimo moliti za sve one koji su nedavno izgubili voljenu osobu, a osobito za one kojima ju je otrgnulo apsurdno nasilje rata. Neka suze tolikih majki, tolike djece i tolikih starijih osoba dotaknu savjesti onih koji imaju moć utišati oružje!” poručio je Sveti Otac.

Papa Lav XIV. je danas, 2. studenoga, predvodio misu na poznatome rimskom groblju Verano povodom Spomena svih vjernika pokojnika. Na početku homilije je rekao da je groblje mjesto molitve i sjećanja, ljubavi i nade. Potom se osvrnuo na pročitana liturgijska čitanja podsjećajući da Božja ruka čuva duše pravednika koje nikakva muka ne dotiče: “To je obećanje spasenja koje upravo na ovaj dan postaje središte molitve koju upućujemo Gospodaru života za sve vjernike pokojnike”.

Blaženstva kao Isusov autoportret

Sveti se Otac potom osvrnuo na Blaženstva. Ona su poput Isusova autoportreta, ali i put ispunjenoga i ostvarenoga života, već sada i u vječnosti – rekao je te dodao: “Taj navještaj spasenja, sadržan u Blaženstvima, odjekuje posebnom duhovnom snagom na groblju, koje je poput praga između ovoga i onoga svijeta, između zemaljskoga života i onoga što nas čeka s druge strane. Uskrsli nam Isus govori: blaženi oni koji žive prema tom putu jer njihovo je kraljevstvo nebesko”.

Plač majki, djece i starijih osoba

Među osam Blaženstava jedno nas danas posebno dotiče: „Blago ožalošćenima: oni će se utješiti“. Previše je suza majki, djece, starijih osoba i ljudi koji su gledali kako njihovi najmiliji umiru pod bombama ili zbog nečuvene brutalnosti koja obilježava pojedina mjesta u svijetu – napomenuo je rimski biskup te izrazio nadu da taj plač i suze mogu postati poticaj i poziv koji će dotaknuti savjesti onih koji imaju moć zaustaviti ratove.

Spomen na svetoga Franju Asiškoga

Papa Lav XIV. se na kraju homilije prisjetio svetoga Franje Asiškoga u godini kada obilježavamo 800. obljetnicu njegove smrti, kao i blaženstva koje je siromašak iz Asiza dodao svojoj Pjesmi stvorova kada je shvatio da se približava kraj njegova života: „Hvaljen budi, Gospodine moj, po sestri našoj tjelesnoj smrti…“. Vjera u Krista govori nam da naša povezanost s vjernim pokojnicima nije prekinuta, nego preobražena – istaknuo je Papa te zaključio: “Ohrabreni tom vjerom punom nade, nastavljamo svoj zemaljski hod, iščekujući dan kada će on otrti svaku suzu, kada više neće biti smrti, ni tuge, ni jauka, ni boli, jer ono prijašnje uminu”.