Od Boga smo primili ovu zemlju, kao baštinu, kao poklon, kao dar, koji treba čuvati i s drugima dijeliti: ovaj nam se poziv danas snažno nameće. Na Papinskom sveučilištu u Ekvadoru, koje pohađa trideset tisuća studenata, a vode ga oci isusovci, papa je Franjo govorio o temama enciklike ‘Laudato sì’, i o ulozi odgojne zajednice za mlade, koji su sjeme za preobrazbu društva.

Pred globalizacijom tehnokratske paradigme koja teži vjerovanju „da je veća moć istinski napredak; povećanje sigurnosti, koristi, blagostanja, životne snage i punina vrijednosti; kao da stvarnost, dobro i istina spontano proizlaze iz same tehnološke moći i gospodarstva, od nas se zahtijeva da žurno promislimo, istražimo i raspravimo o svojem sadašnjem stanju, o tomu kakvu kulturu hoćemo i želimo za sebe, svoju djecu i unuke – ustvrdio je Sveti Otac.

U modernoj zgradi udaljenoj oko dva kilometra od Quitoa, msgr. Alfredo Jose Espinosa Mateus, predsjednik biskupskoga povjerenstva za odgoj, te rektor sveučilišta i svjedočanstvo jedne studentice dočekali su Papu koji je podsjetio na Isusov način poučavanja kako bi ga mogli svi razumjeti. On nije poučavao poput nekog učenjaka, nego je želio doprijeti do ljudskoga srca – istaknuo je Papa.

Pred zlom koje nanosimo ‘majci zemlji’, zbog neodgovorne uporabe i zloporabe dobara koje je Bog u nju stavio, Papa se upitao, a na to je potaknuo i sve slušatelje, kakvo stvoreno – dar, poklon koji nam je Gospodin dao – žele ostaviti budućim naraštajima, jer ono nije stečeno, kupljeno; ono je prije nas i ostat će poslije nas – istaknuo je Sveti Otac.

Papa je potaknuo prisutne da ne okreću leđa našoj stvarnosti i našoj braći. Nitko se ne uznemiruje ako siromah umre od gladi i studeni, ali je velika sablazan ako burze izgube jedan ili dva boda. Pitam se: gdje je brat? A potičem i vas da si postavite to pitanje, da se pitaju svi na sveučilištu. Katoličko sveučilište, gdje je tvoj brat?

Papa je potaknuo svijet školstva da pred ovom zemljom koja „vapi u nebo“ promisli o našem odgoju. Naše su škole rasadište, mogućnost, plodno tlo koje trebamo obrađivati, poticati i štititi; plodno tlo žedno života – ustvrdio je Papa.

Papa je poželio da odgojitelji bdiju nad studentima, pomažući im da razviju kritički duh, duh slobode, kako bi se mogli brinuti za današnji svijet, promičući i podupirući poticajnu raspravu o stvaranju humanijega svijeta. Pozvao je pak obitelji, škole i profesore da diplome ne poistovjećuju „s višim statusom, novcem i društvenim prestižem“, nego s većom odgovornošću za današnje probleme, za skrb za siromašne i za očuvanju okoliša.

Nije dostatno analizirati, opisivati stvarnost, nego valja promicati znanstveno istraživanje i rasprave koje će iznjedriti rješenja za današnje probleme. Pobjedonosna je karta u mladima, jer oni su sadašnjost i budućnost Ekvadora – zaključio je Papa, pozivajući mlade da dadnu „najbolje od sebe“.

Ranije, Papa se susreo s predstavnicima ekvadorskoga građanstva, u crkvi svetoga Franje u Quitou, najstarijem katoličkom zdanju u čitavoj Latinskoj Americi.

Treba uvijek promicati uključivanje kako bi se pobijedila sebičnost i kultura odbacivanja – potaknuo je Sveti Otac u svom govoru predstavnicima ekvadorskog društva.

Društva trebaju učiti od obitelji kako se nitko ne bi osjećao isključenim – ustvrdio je Papa, ponavljajući u više navrata svoju omiljenu temu: uključivanje svake osobe kako bi se pobijedila kultura odbacivanja. Papa je govorio o besplatnosti, solidarnosti i supsidijarnosti. Svi u obitelji pridonose zajedničkom boljitku, svi se zauzimaju za opće dobro, ne žrtvujući pojedinca, dapače svi ga podupiru i promiču. Papa je poželio da se svojim bližnjim smatra politički suparnik i susjed.

Volimo li svoju zemlju, svoju zajednicu koju nastojimo izgraditi? – upitao je Papa, a citirajući svetoga Ignacija Lojolskoga istaknuo je kako se ljubav više iskazuje „djelima nego riječima“. Društvena besplatnost nije neka dopuna nego bitni uvjet pravednosti, a sve ono što jesmo i što posjedujemo treba da stavimo na raspolaganje drugima, naša je pak zadaća da to pretočimo u dobra djela – ustvrdio je Sveti Otac.

Dobra su namijenjena svima, a premda je ozakonjeno privatno vlasništvo, dobra su opterećena društvenom hipotekom, uvijek! Obraćajući se domorodačkim narodima, Papa je rekao da „iskorištavanje prirodnih dobara, kojih ima u izobilju u Ekvadoru, ne treba težiti za neposrednom zaradom. Svi smo dužni za buduće naraštaje čuvati primljena bogatstva. Za neka mjesta treba posebno skrbiti zbog njihove važnosti za svjetski ekosustav. U društvu se iz obiteljskoga bratstva rađa solidarnost, a ona se očituje u potpori potrebitima i u odgovornosti jednih prema drugima. Ako u drugoj osobi gledamo brata, onda nitko ne će biti isključen, odvojen – ustvrdio je Papa.

Potrebno je da pravila i zakoni, kao i projekti građanske zajednice, potiču uključivanje, promiču dijalog i susret; a povijesti valja prepustiti svaku vrstu ugnjetavanja, neograničenoga nadziranja ili oduzimanja slobode. Nada u bolju budućnost zahtijeva da se građanima pruže stvarne mogućnosti, poglavito mladima, stvarajući zapošljavanje. Papa je ponovo osudio kulturu odbacivanja koja s užasnim posljedicama do samoubojstva u prvom redu pogađa mlade i stare. A to najviše godi poklonicima egoizma i ‘boga novca’ koji je u središtu smrtonosnoga sustava – istaknuo je papa Franjo.

Govoreći pak o supsidijarnosti, rekao je kako priznajući ono što je dobro u drugima, čak i s njihovim ograničenjima, priznajemo bogatstvo različitosti i komplementarnosti. Ljudi i skupine imaju pravo ići vlastitim putem, premda on nekad vodi u zabludu. Dijalog je bitan za otkrivanje istine, koja se ne može nikomu nametati, već je treba kritički i iskreno tražiti – ustvrdio je Sveti Otac.

Govoreći pak o demokraciji, rekao je da protagonisti imaju biti sve stvarnosti društva. I Crkva želi surađivati u traženju općega dobra, promičući etičke i duhovne vrijednosti, budući da je proročki znak za sve ljude. Mnogi me pitaju zašto toliko govorim o potrebitima, o isključenima, o rubnima. Govorim jer je ta stvarnost u središtu evanđelja – zaključio je Sveti Otac.

RV | Bitno.net