„U današnjem društvu koje kao da je izgubilo horizont budućnosti, koje se prilagodilo sadašnjosti ne zanimajući se za ono se može dogoditi budućim generacijama, i u kojemu zabrinjavaju ekološka kriza i javni dug natovareni na leđa mladih ljudi, socijalno je osiguranje sve aktualnija tema“, istaknuo je papa Franjo obraćajući se čelnicima talijanskoga Nacionalnog instituta za socijalno osiguranje (INPS) koje je jučer, 3. travnja 2023., primio u audijenciju u Apostolskoj palači u Vatikanu.

„Dragocjeno je iskustvo te ustanove u Italiji koja navršava 125 godina“, primijetio je Papa te dodao: „Riječ je o bogatstvu koje se nadodaje na bogatstvo oratorijâ u župama i vrlo raširenoga volonterstva.“

Međusobno smo ovisni jedni o drugima

„Socijalno je osiguranje oblik blagostanja koje različite generacije drži zajedno; naime, mirovina radnika podupire se zahvaljujući godinama njegova radnog staža, ali i činjenicom da netko drugi svojom djelatnošću to konkretno plaća; također strani radnici koji još nemaju talijansko državljanstvo“, napomenuo je Papa. „Stoga, kako bi mirovinsko osiguranje funkcioniralo“, istaknuo je, „preduvjet je snažna veza koja mora postojati među generacijama“.

„Valja, međutim, uzeti u obzir problem demografske zime; nedostatak izmjene generacijâ, naime, može dovesti sustav socijalnoga osiguranja u teškoće u kojemu u svakom slučaju proizlazi da je sve povezano i da smo međusobno ovisni jedni o drugima“, napomenuo je Papa te dodao:

„Društveni život se održava zahvaljujući solidarnim mrežama zajednice. Opće dobro prolazi kroz svakodnevni rad milijuna osoba koje dijele načelo solidarne veze među radnicima.“

Tri Papina apela

Kako bi socijalno osiguranje bilo na razini izazova društava koja, poput talijanskoga, postaju sve starija, Sveti je Otac uputio tri apela ističući ‘ne’ radu na crno, ‘ne’ zloporabi nestalnoga posla i ‘da’ dostojnom poslu. „Neprijavljeni rad, naime, ne dopušta obiteljima pridonositi i pristupiti, u skladu sa zakonom, mirovinskom sustavu. Osim toga“, objasnio je, „izobličuje tržište rada te radnike izlaže oblicima izrabljivanja i nepravde.“

Što se pak tiče nestalnoga posla, papa Franjo preporuča da on bude „prolazan“, jer odužujući se dovodi do nepovjerenja, pogoduje odgađanju životnih odluka mladih, udaljuje ulazak u sustav socijalnoga osiguranja i povećava pad nataliteta. „Na kraju, rad treba uvijek biti slobodan, kreativan, participativan i solidaran“, dodao je Papa citirajući apostolsku pobudnicu Evangelii gaudium.

„Socijalno je osiguranje oblik sudjelovanja u vlastitoj dobrobiti i dobrobiti drugih. Odvajanje gospodarskih resursa i jamčenje pristupa zdravstvenoj skrbi dragocjena su dobra koja drže zajedno različita životna doba.“

Dobro i loše osiguranje

„Postoji dobro i loše osiguranje“, istaknuo je Papa te napomenuo da nam Biblija daje primjere. „Prvo je osiguranje onoga tko misli samo na sebe, kako pokazuje evanđeoska prispodoba o škrtom čovjeku koji daje izgraditi sve veća skladišta za pohranu svojih dobara. Ali, tko gomila samo za sebe, na kraju se zavarava“, napomenuo je Papa te dodao: „Nema budućnosti onaj tko se zatvara u lažne sigurnosti. Taj je čovjek uvjeren da si je osigurao mirnu i bogatu budućnost, međutim Bog mu kaže da je došao njegov čas dajući mu do znanja da neće uživati u onomu što je pripremio.“

„Dobro je osiguranje, naprotiv, ono patrijarha Josipa“, objasnio je Papa, „koji, postavši egipatski upravitelj, trudi se staviti na stranu žito u godinama obilja kako bi se mogao bolje suočiti s vremenom gladi. Josip se praktički pouzdaje u Božju providnost i priznaje ju, te se, osim toga, pokazuje dalekovidnim za dobro naroda. Ukratko, zna gledati naprijed i brine se o ljudima koji su mu povjereni.“ Stoga je, po Papinu mišljenju, poziv INPS-a brinuti o ljudima u budućnosti.

„Trebaju nam mudri političari, koje vodi kriterij bratstva i koji znaju razlikovati doba godine, izbjegavajući rasipanje resursa kada ih ima i ne ostavljajući buduće generacije u velikim teškoćama.“

Papa je na kraju izrazio nadu da će i dalje biti konkretno moguće pravo na mirovinu, te da će u talijanskom tkivu rasti kultura općega dobra, socijalne sigurnosti i održivosti, koja, da bi bila gospodarska treba biti i socijalna.