Tijekom svojeg boravka u Budimpešti, papa Franjo se tradicionalno susreo s tamošnjom isusovačkom zajednicom, a o susretu je izvijestila La Civiltà Cattolica.

Na takvim susretima Sveti Otac dopušta mjesnim isusovcima da mu slobodno postavljaju pitanja, a tako je bilo i ovaj put. Cijeli razgovor koji se ticao pitanja poput pristupa mladima, problema seksualnog zlostavljanja u Crkvu, Papinog odnosa s vlč. Ferenc Jálics možete pročitati ovdje.

Ovdje smo izdvojili jedno pitanje vezano za odnos prema Drugom Vatikanskom Koncilu i njegovoj primjeni.

Drugi vatikanski koncil govori o odnosu Crkve i suvremenog svijeta. Kako pomiriti Crkvu i stvarnost koja je već nadišla modernu? Kako pronaći Božji glas i istovremeno voljeti svoje vrijeme?

Ne bih znao teoretski na to odgovoriti, ali svakako znam da je Koncil još uvijek u fazi primjene. Kažu da je potrebno stoljeće kako bi se Koncil asimilirao. I znam da je otpor njegovim odlukama užasan. Postoji nevjerojatan restauratorizam, ono što ja nazivam indietrismo (zaostalost), kako kaže Poslanica Hebrejima (10,39): “A mi nismo od onih koji otpadaju.” [„koji se povlače“ u tal. prijevodu, op.prev.] Tijek povijesti i milosti ide od korijena prema gore poput soka stabla koje daje plodove. Ali bez ovog protoka ostajete mumija.

Vraćanjem unatrag ne čuva se život, nikada. Morate se mijenjati, kao što je napisao sveti Vinko Lérins u svojem Podsjetniku u kojem je primijetio da čak i dogma kršćanske vjere napreduje, konsolidirajući se s godinama, razvijajući se s vremenom, produbljujući se s godinama. Ali ovo je promjena odozdo prema gore. Današnja opasnost je indietrismo, reakcija protiv modernog. To je nostalgična bolest. Zato sam odlučio da je sada traženje dopuštenja za slavlje prema Rimskom misalu iz 1962. obvezno za sve novozaređene svećenike.

Nakon svih potrebnih konzultacija odlučio sam to jer sam vidio da se dobre pastoralne mjere koje su postavili Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. koriste na ideološki način, da se ide unatrag. Trebalo je zaustaviti taj indietrismo, koji nije bio u pastoralnoj viziji mojih prethodnika.