Nakon uvodnog obraćanje dekana Diplomatskog zbora veleposlanika kneževine Monako pri Svetoj Stolici Jean-Claude Michela, Papa je održao govor u kojem se dotaknuo nekoliko tema te osvrnuo na sukobe, napetosti i stradanja u brojnim zemljama svijeta.

Govoreći na početku o obitelji, Papa je podsjetio na svoju poruku za Svjetski dan mira posvećenoj temi bratstva kao temelja i puta za mir u kojoj je podsjetio da se bratstvo počinje učiti u krilu obitelji koja bi po svojem pozivu trebala prenositi na svijet svoju ljubav i pridonijeti da poraste onaj duh služenja i dijeljenja koji izgrađuje mir. Nažalost, primijetio je Papa, sve više raste broj podijeljenih i rastrganih obitelji, ne samo zbog krhke svijesti osjećaja pripadnosti kojom je obilježen današnji svijet, već također zbog teških uvjeta u kojima su obitelji prisiljene živjeti, do te mjere da im nedostaju čak i osnovna sredstva za preživljavanje. Nužne su zato primjerene politike koje će podupirati, potpomagati, unaprjeđivati i učvršćivati obitelj!, istaknuo je Papa.

Događa se također da se starije smatra teretom, a mladi ne vide pred sobom sigurne perspektive za svoj život. Starije osobe i mladi su, naprotiv, nada čovječanstva. Prvi, rekao je Papa citirajući apostolsku pobudnicu Evangelii gaudium, donose mudrost iskustva, a drugi nas otvaraju budućnosti, sprječavajući nas da se zatvaramo u same sebe. Mudro je ne marginalizirati starije iz života društva kako bi se sačuvalo sjećanje naroda. Jednako tako, dobro je ulagati u mlade, uz prikladne inicijative koje će im pomoći da nađu posao i zasnuju obiteljsko gnijezdo. Ne smije se gušiti njihov zanos!, istaknuo je Papa.

Potrebna je kultura susreta, rekao je u nastavku Papa, jer samo onaj koji je kadar ići ususret drugima može donijeti plod, stvarati veze, stvarati zajedništvo, širiti radost, graditi mir. I u protekloj godini, primijetio je Sveti Otac, do nas su dolazile slike razaranja i smrti. Koliko boli, koliki očaj uzrokuje zatvaranje u same sebe, koje poprima različita lica: sad zavisti, sad egoizma, sad suparništva, sad opet žeđi za moći i novcem! Ponekad se čini da te stvarnosti dominiraju. Božić međutim ulijeva u nas kršćane sigurnost da posljednja i definitivna riječ pripada Knezu mira koji pretvara „mačeve u plugove, a koplja u srpove” (usp. Iz 2, 4), egoizam u sebedarje a osvetu u opraštanje. S tom nadom želim gledati u godinu koja je pred nama, rekao je Papa izrazivši pritom nadu da je konačno okončan sukob u Siriji. Podsjetivši kako je u rujnu prošle godine proglasio dan posta i molitve za mir u Siriji, naglasio je kako je potrebna nova zajednička politička volja da se taj sukob privede kraju te izrazio nadu da će Konferencija „Ženeva 2″, sazvana za 22. siječnja označiti početak željenog hoda pomirenja. Papa je izrazio zabrinutost zbog političkih napetosti u Libanonu i Srednjoafričkoj Republici te stanja u Egiptu i Iraku, Nigeriji, Maliju i Južnom Sudanu. Od pozitivnih događaja je istaknuo ponovno pokretanje mirovnih pregovora između Izraelaca i Palestinaca te je izrazio želju da će dvije strane biti odlučne donijeti, uz pomoć međunarodne zajednice, hrabre odluke za iznalaženje pravednog i trajnog rješenja za sukob čiji se svršetak pokazuje sve nužnijim i urgentnijim. Izrazio je zabrinutost i zbog iseljavanja kršćana s Bliskog istoka i sa sjevera Afrike.

Sveta Stolica prati sa živim zanimanjem također zbivanja na azijskom kontinentu, gdje Crkva želi dijeliti radosti i nade svih naroda koji žive na tom velikom kontinentu. U prigodi 50. obljetnice uspostave diplomatskih odnosa s Republikom Korejom, želim zamoliti od Boga dar pomirenja na korejskom poluotoku, uz želju da, na dobrobit čitavog korejskog naroda, dvije strane neumorno traže moguća rješenja, rekao je Papa.

Mir narušava svako nijekanje ljudskog dostojanstva, prije svega oskudica u hrani, istaknuo je Papa u nastavku svog obraćanja članovima Diplomatskog zbora akreditiranog pri Svetoj Stolici. Ne smijemo biti ravnodušni prema onima koji trpe glad, prije svega djeci, posebno kad se sjetimo koliko se hrane svakoga dana baca u mnogim dijelovima svijeta, uronjenima u ono što sam nazvao „kulturom bacanja”. Nažalost, baca se ne samo hranu ili suvišna dobra, već često i sama ljudska bića, koja se „odlaže” kao da su „nepotrebne stvari”. Na primjer, užasava i sama misao da ima djece koja neće nikada ugledati svjetlo dana, žrtve pobačaja, ili djece koju se koristi kao vojnike, siluje ili ubija u oružanim sukobima, ili one koja su žrtve trgovine onog strašnog oblika suvremenog ropstva koja je trgovina ljudima, tog zločina protiv čovječanstva, rekao je Papa.

Ne smijemo biti neosjetljivi prema drami mnoštava koja su prisiljena pobjeći od bijede i neimaštine odnosno nasilja ili zlostavljanja, osobito na Rogu Afrike i na području Velikih jezera. Mnogi od njih žive kao prognanici ili izbjeglice u logorima gdje ih se više ne smatra osobama već bezimenim brojevima. Drugi, nošeni nadom za boljim životom, upuštaju se u opasna putovanja, koja nerijetko završavaju tragično. Tu mislim na poseban način na brojne migrante koji iz Latinske Amerike kreću prema SAD-u ali prije svega na one koji iz Afrike ili s Bliskog istoka traže utočište u Europi, rekao je Papa podsjetivši pritom na svoj pohod Lampedusi i srpnju prošle godine gdje je molio za migrante koji su se utopili na Sredozemnom moru na putovanju prema Europi. Nažalost, postoji opća ravnodušnost prema takvim tragedijama, što je dramatični znak onog gubljenja osjećaja bratske odgovornosti, istaknuo je Papa.

Na kraju svoga govora Papa je upozorio na još jednu „ranu miru”, koja se sastoji u pohlepnom iskorištavanju prirodnih bogatstava. Premda nam je dana na raspolaganje, previše često prirodu ne poštujemo, ne smatramo je besplatnim darom kojeg treba čuvati i staviti u službi braći, uključujući buduće naraštaje, rekao je Papa citirajući svoju poruku za Svjetski dan mira 2014. Podsjetio je kako svi imaju odgovornost da se, u bratskom duhu, provode politike koje će poštivati stvoreni svijet, koji je naš zajednički dom. Još su nam pred očima razorne posljedice nekih nedavnih prirodnih katastrofa, istaknuo je pritom Papa.

Na početku nove godine želim obnoviti spremnost Svete Stolice, a posebno Državnog tajništva, da surađuje s vašim zemljama da bi se učvrstile one veze bratstva, koje su odraz Božje ljubavi i temelj sloge i mira, rekao je Papa zazvavši na kraju na okupljene diplomate, njihove obitelji i njihove narode obilje Božjega blagoslova.

IKA