*Prenosimo katehezu pape Franje od 24. studenog 2021.

Kateheze o sv. Josipu: ‘Sv. Josip u povijesti spasenja’

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Prošle srijede započeli smo ciklus kateheza o liku sv. Josipa. Danas nastavljamo ovaj hod zaustavljajući se na njegovoj ulozi u povijesti spasenja.

Isus je u evanđeljima nazvan kao “sin Josipov” (Lk 3,23; 4,22; Iv 1,45; 6,42) i “sin drvodjelje” (Mt 13,55; Mk 6,3). Evanđelisti Matej i Luka, govoreći o Isusovom djetinjstvu, daju mjesta Josipovoj ulozi. Oboje iznose “rodoslovlje”, kako bi istaknuli Isusovu povijesnost. Matej, obraćajući se prije svega judeokršćanima, polazi od Abrahama sve do Josipa, definiranog kao “muža Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist “ (1, 16). Luka se, s druge strane, vraća do Adama, počevši izravno od Isusa, koji je “bio sin Josipov”, ali precizira: “kako se smatralo” (3,23). Stoga oba evanđelista Josipa ne predstavljaju kao biološkog oca, nego u svakom slučaju kao punopravnog Isusovog oca. Po njemu Isus ostvaruje ispunjenje povijesti saveza i spasenja između Boga i čovjeka. Za Mateja ova priča počinje s Abrahamom, a za Luku sa samim početkom čovječanstva.

Evanđelist Matej nam pomaže razumjeti da lik Josipa, iako naizgled marginalan, diskretan, ‘u drugom redu’, predstavlja zapravo središnji dio u povijesti spasenja. Josip proživljava svoju glavnu ulogu, a da nikad ne želi zagospodariti scenom. Ako razmislimo o tome, „naši su životi istkani i podržani od običnih – u pravilu zaboravljenih – ljudi koji se ne pojavljuju na naslovnicama novina i časopisa […]. Koliki očevi, majke, djedovi i bake, učitelji malim i svakodnevnim gestama pokazuju našoj djeci kako se suočiti i nositi s krizom prilagođavajući svoje navike, dižući glavu gore i potičući na molitvu. Koliko je onih koji mole, stavljaju se na raspolaganje i zalažu se za dobro sviju” (Apostolsko pismo Patris corde, 1).

Tako u svetom Josipu svatko može pronaći, čovjeka koji ostaje nezapažen, čovjeka svakodnevne prisutnosti, diskretnog i skrivenog, zagovornika, oslonca i vodiča u teškim trenucima. On nas podsjeća da svi oni koji su naizgled skriveni ili su u ‘drugom redu’ imaju neusporedivo važnu ulogu protagonista u povijesti spasenja. Svijetu su potrebni takvi muškarci i žene. Oni nas molitvom, poukom i svojom prisutnosti podržavaju na našem životnom putu.

U Lukinom se evanđelju Josip pojavljuje kao čuvar Isusa i Marije. Iz tog razloga on je i „čuvar Crkve, jer ako je bio čuvar Isusa i Marije one je i čuvar Crkve, jer je Crkva produljenje Kristova Tijela u povijesti, kao što se i Marijino majčinstvo odražava na majčinstvo Crkve. Josip, nastavljajući štititi Crkvu, nastavlja štititi Dijete i njegovu Majku.“ (ibid., 5). Ovaj aspekt Josipova skrbništva veliki je odgovor na izvještaj iz Postanka. Kad Bog traži Kajina da položi račun za Abelov život, on odgovara: “Jesam li ja čuvar brata svoga?” (4, 9). Josip kao da nam svojim životom želi poručiti da smo uvijek pozvani osjećati se kao čuvari svoje braće, čuvari onih koji su nam bliski, onih koje nam Gospodin povjerava u okolnostima života.

Društvo poput našeg, koje je definirano kao “tekuće”, jer izgleda kao da nema tvari, a ja ću ispraviti ovog filozofa pa ću reći društvo koje je “plinovito”, ne samo “tekuće”, nalazi u priči o Josipu vrlo preciznu naznaku o važnosti ljudskih veza. Evanđelje nam govori o Isusovom rodoslovlju, osim iz teološkog razloga, ono podsjeća svakoga od nas da je naš život sastavljen od veza koje nam prethode i prate nas. Sin Božji, kako bi došao na svijet, odabrao je put povezanosti.

Draga braćo i sestre, mislim na brojne ljude koji teško pronalaze bitne povezanosti u svojim životima, i upravo iz tog razloga se bore, osjećaju se sami, nemaju snage i hrabrosti ići naprijed. Završio bih molitvom koja će njima i svima nama pomoći da u svetom Josipu nađemo saveznika, prijatelja i oslonac.

Sveti Josipe,
ti koji si čuvao povezanost s Marijom i Isusom,
pomogni i nama brinuti se o našim životnim odnosima.
Neka nitko ne osjeti napuštenost koja proizlazi iz samoće.
Neka se svatko pomiri s vlastitom povijesti,
s onima koji su joj prethodili,
i neka prepozna i u učinjenim pogreškama
način kojim je Providnost otvorila put,
te zlo nije imalo zadnju riječ.
Budi prijatelja onome tko se muči,
i kao što si podupirao Mariju i Isusa u teškim trenutcima,
tako podupri i nas na našem putu. Amen.