Nada je težnja u srcu onoga koji kreće na putu, koji ostavlja svoj dom, svoju zemlju, ponekad i svoju obitelj, kako bi se dao u potragu za boljim životom. Nada je također poticaj u srcu onoga koji prihvaća: želja za susretom, međusobnim upoznavanjem, dijalogom. Nada je i poticaj da podijelimo putovanje kao što podsjeća i kampanja Međunarodnoga Caritasa, koju pokrećemo danas – rekao je papa Franjo te nastavio – Braćo i sestre, ne bojmo se podijeliti putovanje! Nemojmo se bojati dijeliti nadu!

No kao i svako dobro u svijetu i nada ima svoje neprijatelje – upozorio je Sveti Otac. Jedan od njezinih neprijatelja jest „pun trbuh“. Onomu kojemu je sve u životu bilo lijepo, često više nije sposoban zaželjeti nešto od života. Siromašni su ti koji su prvi nositelji nade. Drugim riječima, nada je u prvom redu krjepost siromahâ.

Sljedeći je neprijatelj nade praznina duše. To je jedna od najgorih prepreka za nadu, i za duhovni život kršćanina. Podsjetio je da su ranokršćanski monasi i pustinjaci tog protivnika revnovanja za dobro nazivali „podnevnim vragom“ jer dolazi za danjeg svjetla dok smo zauzeti svojim redovnim zadacima i poslom. To iskušenje dolazi kad ga najmanje očekujemo: dani postaju monotoni i dosadni, nijedna se vrijednost ne čini dostojna napora. Riječ je o acediji, duhovnoj tuposti, koja nagriza život iznutra ostavljajući iza sebe „praznu ljušturu“.

Kad naše snage oslabe i kad borba protiv tog nutarnjeg nagrizanja našeg života postane teška, uvijek možemo posegnuti za Isusovim imenom i moliti: Gospodine Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grješniku! – istaknuo je Papa te nastavio – Ako je Isus pobijedio svijet, onda je sposoban pobijediti sve ono u nama što se protivi dobru. Ako je Bog za nas, nitko nam neće oduzeti krjepost koja nam je nedvojbeno potrebna za život. Nitko nam neće oduzeti nadu.