Božje će milosrđe, a ne ljudska pravda, spasiti svijet, rekao je papa Franjo u podnevnom nagovoru u nedjelju, 15. rujna, obraćajući se velikom mnoštvu ljudi okupljenih na Trgu svetoga Petra, unatoč kišnom danu, prenosi Radio Vatikan. U središtu Papina razmišljanja bilo je Evanđelje iz jučerašnje liturgije, s tri prispodobe o milosrđu: onoj o izgubljenoj ovci, o izgubljenoj drahmi, te o rasipnom sinu, i sinu koji se smatra pravednim, svetim. Prispodobe su to koje govore o Božjoj radosti. Ali što je Božja radost, upitao je Papa te istaknuo: Božja je radost praštanje! To je radost pastira koji ponovno pronađe svoju ovčicu; radost žene koja pronađe drahmu; to je radost oca koji ponovno primi sina koji se bio izgubio, koji je bio kao mrtav te se vratio u život, vratio se kući. Tu je cijelo Evanđelje, tu je cijelo kršćanstvo, istaknuo je papa Franjo te upozorio: Ali, pazite, to nije osjećaj, nije to ‘pretjerana dobrota’! Naprotiv, milosrđe je prava snaga koja može spasiti čovjeka i svijet od ‘raka’ grijeha, moralnoga i duhovnoga zla. Samo ljubav ispunja praznine i negativne ponore koje zlo otvara u srcu i cijeloj povijesti. Samo ljubav to može učiniti, i to je Božja radost, istaknuo je Sveti Otac.

Isus je sav milosrđe, On je sav ljubav; On je Bog koji je postao čovjekom, rekao je Papa. A svatko je od nas ona izgubljena ovca, ona izgubljena drahma; svatko je od nas onaj sin koji je upropastio svoju slobodu nasljedujući lažne idole i privide sreće, i sve izgubio. Ali, Bog nas ne zaboravlja, Otac nas nikada ne napušta. On je strpljivi Otac, uvijek nas čeka! Poštuje našu slobodu, ali uvijek ostaje vjeran, napomenuo je Sveti Otac te dodao: A kada Mu se vratimo, prima nas kao djecu, u svoju kuću, jer nikada nas ne prestaje čekati, pa ni na trenutak, i to s ljubavlju. I Njegovo se srce raduje svakom djetetu koje se vrati. Za Boga je to radost, kada netko od nas grješnika dođe k Njemu i traži Njegovo oproštenje.

Opasnost je, međutim, to da si umišljamo da smo pravednici, pa sudimo druge. Ali na taj način, prema Papinim riječima, osuđujemo i Boga, jer mislimo da bi trebao kazniti grješnike, osuditi ih na smrt, umjesto da im prašta. U tom bismo slučaju mogli ostati izvan Očeve kuće! Poput starijega brata iz prispodobe koji, umjesto da bude zadovoljan zbog toga što se brat vratio, naljuti se na oca zato što ga je primio i što priprema slavlje.

Ako u našem srcu nema milosrđa, radosti praštanja, nismo u zajedništvu s Bogom, premda poštujemo sve zapovijedi, jer ljubav je ta koja spašava, a ne samo pridržavanje zapovijedî. Po ljubavi prema Bogu i bližnjemu ispunjavamo sve zapovijedi. A Božja ljubav, Njegova radost, jest praštanje, rekao je Papa te napomenuo da nas Bog uvijek čeka. Ako netko u svojemu srcu ima neki teret, On te čeka! On je otac, uvijek nas čeka, istaknuo je papa Franjo.

Napomenuvši potom da ako pak živimo po zakonu „oko za oko, zub za zub”, Sveti je Otac rekao da nikada nećemo izići iz uvojnice zla. Zli je lukav, i zavarava nas da svojom ljudskom pravednošću možemo spasiti sebe i svijet. Zapravo nas samo Božja pravednost može spasiti, istaknuo je, dodavši da se Božja pravednost očitovala na križu. Križ je Božji sud o svima nama i o svijetu. Ali, kako Bog sudi, upitao je Sveti Otac. Dajući život za nas! To je najviši čin pravednosti koji je jednom zauvijek pobijedio sve knezove ovoga svijeta. A taj najviši čin pravednosti, upravo je i najviši čin milosrđa, rekao je Sveti Otac ističući kako Isus poziva sve nas da idemo tim putom: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan”.

Molim vas sada jednu stvar, rekao je papa Franjo započinjući dijalog s nazočnim mnoštvom: „Učinimo to svi, u tišini. Neka svatko pomisli na osobu s kojom se ne osjeća dobro, na koju se ljuti, koju ne voli. Mislimo na tu osobu u tišini, u ovom trenutku, molimo za tu osobu i budimo milosrdni prema toj osobi”, potaknuo je Sveti Otac.

Nakon molitve Anđeoskoga pozdravljenja, Papa je podsjetio da je u subotu u Argentini blaženim proglašen José Gabriel Brochero, primjeran svećenik, kako je rekao, koji je na mazgi neumorno prolazio teškim putovima svoje župe, tražeći ljude koji su mu bili povjereni kako bi ih doveo do Boga. Prelazio je kilometre i kilometre, jašući planinskim putovima, na svojoj mazgi koja se zvala ‘Ružnolice’, jer, dodao je Papa smiješeći se, nije baš bila lijepa…. Išao je i kad je kišilo, bio je hrabar… Ali i vi ste hrabri, kad ste po ovoj kiši sada ovdje, bravo, rekao je Sveti Otac te dodao da je novi blaženik na kraju oslijepio i obolio od gube, ali je ostao pun radosti, radosti Dobroga Pastira, radosti milosrdnoga Pastira. (ika/bitno.net)