Draga braćo i sestre, dobar dan i još jednom sretan Božić!

Liturgijsko vrijeme poziva nas da zastanemo i razmislimo o otajstvu Božića. A budući da je upravo danas četiristota obljetnica smrti svetog Franje Saleškog, biskupa i crkvenog naučitelja, možemo se nadahnuti nekim njegovim mislima. U vezi s tim, sa zadovoljstvom mogu najaviti da će danas biti objavljeno apostolsko pismo povodom ove obljetnice. Naslovljeno je “Sve pripada ljubavi”, preuzimajući izraz karakterističan za svetog ženevskog biskupa. Doista, tako je napisao u Traktatu o Božjoj ljubavi: “U svetoj Crkvi sve pripada ljubavi, živi u ljubavi, čini se za ljubav i dolazi iz ljubavi” (Ed. Paoline, Milano 1989., str. 80).

Pokušat ćemo malo proniknuti otajstvo Isusova rođenja, ‘u društvu’ sa sv. Franjom Saleškim.

U jednom od brojnih pisama upućenih svetoj Ivani Franciski de Chantal, napisao je: ”Čini mi se da vidim Salomona na njegovu velikom prijestolju od bjelokosti, pozlaćenom i izrezbarenom, kojemu nije bilo ravnog ni u jednom kraljevstvu, kako kaže Sveto pismo (1 Kr 10,18-20); vidim tog kralja kojemu nije bilo ravnog u slavi i veličanstvu (vidi 1 Kr 10,23)”. No, ja bih više volio vidjeti drago malo Dijete u jaslama nego sve kraljeve na njihovim prijestoljima. Isus, Kralj svemira, nikada nije sjedio na prijestolju: rođen je u štalici, povijen u pelene i položen u jasle; a na kraju je umro na križu i stavljen u grob umotan u plahtu. Evanđelist Luka, govoreći o Isusovu rođenju, snažno ustraje na detalju jaslica.

To znači da su one vrlo važne, ne samo kao logistički detalj, već kao simbolički element kako bi se shvatilo kakav je Mesija, Onaj kojega je u Betlehemu rodila Djevica Marija, ukratko, tko je Isus. Sin Božji koji nas spašava postavši čovjekom, skinuvši sa sebe slavu i ponizivši se (vidi Fil 2,7-8). To otajstvo vidimo konkretno u središtu jaslica, to jest u Djetetu koje leži u jaslama. To je ‘znak’ koji nam Bog daje za Božić: bio je tada za pastire iz Betlehema (usp. Lk 2,12), danas je i uvijek će biti.

Ovaj nam znak pokazuje Božji ‘stil’, a to je blizina, suosjećanje i nježnost. Tim svojim stilom Bog nas privlači k sebi. Ne uzima nas nasilu, ne nameće nam svoju istinu i svoju pravdu. Želi nas privući ljubavlju, nježnošću. U drugom pismu jednoj časnoj sestri, opet u kontekstu Božića, sveti Franjo Saleški piše: ”Magnet privlači željezo, a jantar privlači slamu i sijeno. Pa, bilo da smo željezo zbog svoje tvrdoće ili slamka zbog svoje slabosti, moramo dopustiti da nas privuče ovo nebesko malo Djetešce”.

Ponekad smo ‘željezni’, odnosno tvrdi smo, kruti, hladni. Drugi put smo ‘slamka’, to jest krhki, slabi, nedosljedni. No, Bog je pronašao način da nas privuče, kakvi god da jesmo, ljubavlju. Ne posesivnom i sebičnom ljubavlju, kakva je nažalost često ljudska ljubav. Njegova je ljubav čisti dar, čista milost, ona je sva i samo za nas, za naše dobro. I tako nas privlači, ovom razoružanom i razoružavajućom ljubavlju.

Drugi aspekt koji se ističe u jaslicama jest siromaštvo, shvaćeno kao odricanje od svake svjetovne taštine. Sveti Franjo Saleški ponovno piše: ”Bože moj! Koliko svetih osjećaja budi ovo rođenje u našim srcima! Iznad svega, uči nas savršenom odricanju od svih dobara, svih pompa […] ovoga svijeta. Ne znam, ali ne mogu pronaći ni jedno drugo otajstvo u kojem se tako nježno miješaju nježnost i strogost, ljubav i tvrdoća, slatkoća i grubost”.

Budimo pažljivi kako ne bismo skliznuli u svjetovnu karikaturu Božića, svedenu na konzumeristički i pretjerano slatki blagdan. Ne, Božja ljubav nije medena, to nam dokazuju Isusove jaslice; nije licemjerna dobročiniteljica koja skriva traženje zadovoljstava i udobnosti. Naši stari koji su poznavali rat, pa i glad, dobro su znali: Božić je radost i slavlje, ali u jednostavnosti i skromnosti.

I završavamo mišlju svetog Franje Saleškog koju ću preuzeti i u apostolskom pismu. Diktirao ju je sestrama od Pohođenja – zamislite! – dva dana prije smrti, 26. prosinca 1622. Rekao je: ”Vidite li Dijete Isusa u jaslama? Prima sve vremenske nelagode, hladnoću i sve što Otac dopušta da mu se dogodi. Ne odbija male utjehe koje mu Majka pruža, i nije zapisano da je ikad pružio ruke prema grudima svoje Majke, već sve prepušta Njezinoj brizi i promišljenosti; stoga ne smijemo ništa željeti niti odbijati, podnoseći sve što nam Bog pošalje, hladnoću i vremenske nepogode”.

Ovdje, draga braćo i sestre, postoji veliki nauk koji nam dolazi od Djeteta Isusa kroz mudrost svetog Franje Saleškog: ništa ne željeti i ništa ne odbijati, prihvatiti sve što nam Bog šalje. Ali, oprez! Uvijek i samo iz ljubavi, jer Bog nas ljubi i uvijek nam želi samo dobro.

Svima vama i vašim obiteljima još jednom sretan Božić i dobar početak nove godine!