U ovom informativnom tekstu naš suradnik iz Rima Hrvoje Juko SJ daje izvrstan pregled kritika radnog dokumenta Sinode o obitelji – Instrumentum laboris – koje su uputili brojni teolozi i filozofi uoči početka rada Sinode. Ovi prigovori su važni jer sadrže glavne točke prijepora oko pojedinih pastoralnih i teoloških tema o kojima se raspravlja na Sinodi koja je u tijeku.

21779709588_5cfddaef4f_k

Foto: Catholic church England and Wales – Flickr.com

Redovna sinoda o obitelji je započela. Ali val kritika radnog dokumenta sinode (takozvani Instrumentum laboris[1]) ne pokazuje znakove slabljenja. “Teško defektan dokument” koji “proturječi crkvenom nauku”, sadrži “skliske” i “izdajničke izraze”; tekst koji je “neprihvatljiv” i “kompromitira istinu”, te ga more “ozbiljne slabosti po pitanju sakramenata i moralnosti”, “ugrožava čitavu zgradu katoličkog nauka o braku, obitelji i ljudskoj spolnosti” te pokušava “uskladiti katolički nauk” s “dominantnim ideološkim stavovima sekularnoga svijeta” – samo su neki od izraza kojima su ga u zadnjim danima opisali ne samo istaknuti teolozi i mislioci sa sveučilištâ iz čitavoga svijeta, već i biskupi i kardinali iz Rimske kurije.

David Crawford i Stephan Kampowski – profesori na Papinskom institutu Ivan Pavao II. u Washingtonu i Rimu – objavili su apel sinodskim ocima da odbace 137. paragraf spomenutog dokumenta, zato što proturječi crkvenom nauku o moralnim normama, savjesti i prosudbi. Njihov apel podržalo je 60 uglednih filozofa i teologa, među kojima su dva biskupa (Peter Elliot i Andreas Laun) te mislioci poput Roberta Spaemanna, Johna Finnisa i drugih. O tome možete pročitati više ovdje, a cjeloviti tekst na engleskom naći ovdje.

Instrumentum laboris u spornom dijelu – kako su napisali Crawford i Kampowski – iskrivljuje katolički nauk sadržan u enciklikama Veritatis splendor i Humanae vitae. Stoga je teško defektan dokument koji ugrožava ne samo nauk o grješnosti kontracepcije, nego – dosljedno primijenjen – ugrožava mnoge druge članke crkvenog nauka – o pobačaju, eutanaziji, umjetnoj oplodnji, istospolnim unijama i druge. Sinodski oci zato trebaju taj paragraf odbaciti i zamijeniti ga snažnom podrškom katoličkog nauka. Istaknuta teologinja Janeth Smith ponudila je svoje dobrohotno tumačenje tog – prema njezinim riječima – “nesretno sročenog” teksta. No, kako su odgovorili Crawford i Kampowski, njihovo je čitanje prirodnije plauzibilnije od drugih, koja se moraju “s teškoćom izvlačiti” iz teksta.

Kardinal Robert Sarah, pročelnik Zbora za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, i biskup Berthélemy Adoukonou, tajnik Papinskog vijeća za kulturu, podvrgnuli su Instrumentum laboris oštroj kritici u novoj knjizi eseja 10 afričkih prelata, “Kristova nova domovina – Afrika“. U radnom dokumentu pronalaze “skliske” i “izdajničke izraze” te ističu neke od njegovih “zbunjujućih” dijelova – kao što je prijedlog da bi civilni brak mogao biti priprema za sakramentalni brak. Prema kardinalu Sarahu, nejasnoća i smutnja u dokumentu znakovi su ne samo krize vjere, već i jednako duboke krize pastoralne prakse – jer pastiri oklijevaju oko jasnog usmjerenja.

Kardinal Sarah ističe kako na sinodi ne postoji “doktrinarna stranka” koja se suprotstavlja “pastoralnoj stranci”. Obje strane tvrde da su u skladu sa stalnim naukom Crkve i žele da pastoralna praksa izražava Božje milosrđe prema svima. No jedna strana tvrdi da bi promjena nekih praksi (primjerice, pričest za rastavljene i civilno ponovno vjenčane koji žive more uxorio) bila ispo facto promjena (ili odbacivanje) doktrine. Instrumentum laboris odražava slabosti Crkve na Zapadu – napominje kardinal Sarah. Ako bismo pripustili rastavljene i civilno ponovno vjenčane na pričest, onda ne bi bilo nikakvog razloga da se isključi vjernike koji su sklopili poligamne brakove. Morali bismo ukloniti ‘preljub’ s popisa grijeha.

Biskup Adoukonou naglašava kako je “neprihvatljiva” ideja radnog dokumenta Sinode da je evanđelje “teret” ili “neostvarivi ideal” kojeg Crkva, iz milosrđa, treba naše jadne suvremenike poštedjeti. Osim toga, Instrumentu laboris sadrži ne samo “vrlo upitne elemente”, već je i u “proturječju s katoličkim naukom”.

Čak i na mjestima gdje se čini da je Instrumentum laboris u skladu s otkrivenjem i crkvenom predajom, konačni je rezultat kompromitiranje istine, tako da je dokument u cijelosti neprihvatljiv – tako sude Antonio Livi, Alfredo Morselli i Claude Barthe, trojica teologa čija je kritika rezultat cjelogodišnjeg rada i doprinosa mnoštva katolika – kako svećenika tako i laika – i to uz podršku više kardinala i biskupa, od kojih su neki sudionici na aktualnoj Sinodi.

Spomenuti teolozi tvrde kako je 122. paragraf radnog dokumenta – u kojem se predlaže mogućnost “pokorničkog puta” za rastavljene i civilno ponovno vjenčane osobe koji žele pristupiti ispovijedi i pričesti, ne živeći pritom u uzdrživosti – nespojiv s dogmom i da zlorabi Katekizam Katoličke Crkve kako bi opravdao “situacijsku etiku”.

S obzirom na prvu optužbu, pišu da 122. paragraf radnog dokumenta “dopušta mogućnost onoga što je za katolika u potpunosti nemoguće. Pristup sakramentalnoj pričesti za rastavljene i ponovno vjenčane predstavlja se kao legitimna mogućnost, dok je tu mogućnost prethodno učiteljstvo definiralo nelegitimnom; (…) jedina stvarna mogućnost za katolika dosljednog s objavljenom istinom jest da potvrdi kako je nemoguće da rastavljeni i ponovno vjenčani legitimno prime sakramentalnu pričest. Pitanje se predstavlja kao da je teološki otvoreno, kad je u doktrinarnim i pastoralnim terminima zatvoreno…; predstavlja se kao da polazi od vakuuma prethodnih učiteljstava, dok su prethodna učiteljstva o tome progovorila s takvim autoritetom da o tome ne pripuštaju više rasprave”.

S obzirom na drugu optužbu, da Instrumentum laborsi koristi Katekizam kako bi podržao “situacijsku etiku” prema kojoj ili nema po sebi zlih čina ili ih je nekad dopušteno činiti, trojica teologa pišu: “Riječi sv. Ivana Pavla II. su jasne: s autoritetom Petrova nasljednika, potvrđuje univerzalnost i nepromjenjivost moralnih zapovijedi, osobito onih koje uvijek i bez iznimke zabranjuju po sebi zle čine. Osim toga, opovrgao je umjetnu i lažnu podjelu onih koji se prave da nauk ostavljaju nepromijenjen, ali poslije pomiruju ono što je nepomirivo, naime u pastoralu postupaju na način koji nije u skladu s tim istim naukom.”

Livi, Morselli i Barthe nadalje kritiziraju “ozbiljan propust” na temu pastoralne skrbi za osobe s homoseksualnim sklonostima – naime propust istaknuti da su, kako stoji u Katekizmu Katoličke Crkve, “homoseksualni čini u sebi neuredni” i da se “protive naravnome zakonu”. Stoga “ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni”. Instrumentum laboris također propušta reći kako pastoralna skrb za osobe sa sklonostima prema istome spolu znači pojasniti da su “pozvane na čistoću” te da se krepostima ovladavanja sobom, molitvom i sakramentalnom milošću “mogu i moraju, postupno i odlučno, približiti kršćanskom savršenstvu”.

Ugledni crkveni povjesničar Roberto de Mattei u svojoj kritici kaže kako Instrumentum laboris predlaže da izvanbračna kohabitacija nije moralno neispravna po sebi, već je takva samo “djelomično”. Povjesničar napominje da dokument “brka ontološku i moralnu razinu” – jer ontološki je dobro uvijek apsolutno, dok je zlo lišenost dobra. Na moralnoj pak razini i dobro i zlo imaju dimenziju apsolutnosti koja se ne može zanemariti. Dokument nadalje implicira moralne teorije koje enciklika Veritatis splendor izravno osuđuje, a bračnu nerazrješivost predstavlja kao ideal koji je “nesavršeno prisutan” u različitim životnim zajednicama.

Tu zadnju ideju – da je brak “ideal” koji može imati “nesavršene izraze” u raznim obiteljskim modelima – obuhvatnoj je kritici podvrgnuo Stephan Kampowski u nizu od pet eseja.[2] Kardinal Christoph Schönborn nedavno je pak predložio ideju da spram neregularnih unijama trebamo imati stav “životnog ekumenizma” – pronalaženja onoga što je u tim vezama dobro, ne sudeći ih, već radije birajući dijalog i građenje mostova. O “Ludosti životnog ekumenizma” odgovorio je profesor Michael Pakaluk, ističući kako se radi o krivome predstavljanju nauka II. Vatikanskog sabora, kategorijskoj pogrešci te da takav pristup nikada ne bismo usvojili kad je riječ o bilo kojem drugom moralnom pitanju. Kako Kampowski živo ilustrira:

“Zamislite da se moramo suočiti s nekim tko je spreman skočiti u prazan bazen s visine od 10 metara. On inzistira da u bazenu ima vode. Međutim, svi empirijski dokazi govore suprotno: nikakva se voda ne može vidjeti, čuti, opipati, okusiti ili omirisati. No on je i dalje uvjeren; vjerujući da postoji nevidljiva voda. U našem pokušaju da spriječimo njegov skok, nećemo razmotriti koliko mu njegovih apsurdnih uvjerenja možemo priznati, ne bi li se osjetio shvaćenim i konačno nas poslušao. Dok budemo izražavali svoju bezuvjetnu ljubav prema njemu, učinit ćemo sve što možemo kako nas ne bi slučajno krivo shvatio kao da ga potičemo da skoči. Nadalje, definitivno nećemo razmišljati je li skakanje u prazan bazen na mnoge načine slično skakanju u bazen ispunjen vodom, i sadrži li možda konstruktivne elemente potonjeg ili da ljude na potonje priprema. Radije ćemo zauzeti proročki stav. Povikat ćemo: Nemoj skoči! Nema vode u bazenu! Ako skočiš, umrijet ćeš! To je ono najmanje što ljubav i milosrđe od nas traže u toj situaciji”.

Vincent Twomey, jedan od najistaknutijih članova Ratzingerova Schülerkreis i teolog blizak Papi emeritusu nazvao je Instrumentum laboris “užasnim”, “zamorno moralističkim” i – najznačajnije – u njemu pronalazi dva velika nedostatka: nejasna ili neispravna teologija sakramenata te “kazuističko” i “legalističko” shvaćanje moralnosti. Profesor Douglas Farrow navodi pak “dvanaest kobnih mana” tog dokumenta, među kojima je da propušta objasniti ključne termine, poput “Evanđelje obitelji”, ne navodi uzroke sadašnje krize te “kompromitira evanđelje Isusa Krista” i “iskrivljuje Pisma i predaju”. Dodajmo k tome opsežnu analizu koju je objavio Voice of the Family te kritiku kardinala Raymonda Burkea, koje nemaju nimalo blaže zaključke od već navedenih reakcija.

Vatikanist Edward Pentin izvijestio je da je Papa u miru, Benedikt XVI., sinodskim ocima nakon prošlogodišnjeg izvanrednog skupa privatno rekao: “Halten Sie sich unbedingt an die Lehre!” (“Strogo se držite nauka!”). Čini se da će, ako žele poslušati njegov savjet, morati uvelike izmijeniti ili jednostavno odbaciti značajne dijelove radnoga dokumenta ovogodišnjeg redovnog skupa.

Hrvoje Juko SJ | Bitno.net

————————–

[1] Važna napomena: Instrumentum laboris nije usvojeni ili službeni dokument crkve. Nema nikakvu učiteljsku ulogu ili težinu te služi samo kao vodič za rasprave na Redovnoj sinodi. Ni konačni izvještaj Sinode – tzv. Relatio finalis – nema nikakvu učiteljsku ili legislativnu ulogu, zato što sama Sinoda nema takvu ulogu. Bilo kakva upravna, zakonodavna ili učiteljska težina jedino je na Papi koji može, ali ne mora uzeti u obzir savjete sinodskih otaca. Za više informacija o naravi Sinode, vidite članak na našoj stranici ovdje ili detaljnije na engleskom ovdje.

[2] Njegovi su eseji obvezna materija za svakog tko želi biti informiran o teološkim problemima koji su u pozadini radnog dokumenta Sinode i prijedloga nekih njemačkih (i drugih) biskupa. Dostupni su na engleskom jeziku: 1. Pluranost obiteljskih modela: nesavršeni izražaj istog ideala? 2. Zašto su njemački biskupi u krivu o uzdržljivosti za “ponovno oženjene” katolike 3. Traženje dobra u neženidbenim unijama? 4. “Put” prema sakramentalnom braku za one u neženidbenim unijama? 5. Crkva mora biti proročka u svojem naučavanju o braku.