Rino

Govoreći o novoj evangelizaciji nadbiskup je istaknuo da to znači biti sposoban za novo oduševljenje, za novi izričaj, ali napose je važno suvremenom čovjeku reći da je život doista vrijedan življenja i da ga se može potpuno osmisliti u povezanosti s Kristom. Pa i karizmatska obnova održava se pod geslom: ‘Gle ovo srce koje je toliko ljubilo ljude’. Upravo je s toga motrišta potrebno govoriti o novoj evangelizaciji, o potrebi da se ljudi susretnu s tom Kristovom ljubavlju izvlačeći ih pustinje u kojoj vrludaju.

Potom je nadbiskup Fisichella govorio i o razložnosti godine vjere. To je tim važnije što živimo kao u nekom prijelaznom razdoblju, razdoblju krize. Bez te nade, vjere i bez toga Kristova lika, ovaj se svijet zatvara u samoizolaciju i žalost unatoč buci koja ga ne ispunjava. Očito je da je riječ ne samo o krizi vjere nego i o antropološkoj krizi, istaknuo je nadbiskup.

Valja stoga mijenjati međusobne odnose, dati im smisao kao i dati smisao životu, a to znači izaći iz pustinje samodostatnosti i otvoriti se dubokom iskustvu ljubavi. To pak možemo doživjeti u svojoj nutrini gdje prepoznajemo Boga kao ljubav ali i svoj iskonski ljudski poziv. Ljubav nas onda stavlja u odnos s drugim, tj. s Bogom i s drugima. Upravo je to najveći izazov današnjem čovjeku te nova evangelizacija u tom zahtjevu ne smije zakazati.

Za taj su pothvat potrebni navjestitelji i potrebno ih je odgojiti, istaknuo je također nadbiskup Fisichella. Riječ je dakle o odgoju navjestitelja i kateheta u stalnom pozivu za zajedništvom u Euharistiji i sakramentima. Sa stola Riječi Božje i s euharistijskoga stola nosimo tu radost braći koja se jednostavno pretvara u dijeljenje Božjih dobara. Jednom riječju: navještaj prvih Isusovih učenika isti je i danas današnjem čovjeku, zaključuje nadbiskup Fisichella. (rv/bitno.net)