Svjedoci smo da su se proteklih dana u medijima različito komentirale i interpretirale Papine riječi izgovorene za vrijeme leta povratka iz Brazila u Rim. Sat i dvadeset minuta odgovarao je Papa na spontana i nepripremljena pitanja novinara, ne propustivši pritom odgovoriti na sva pitanja, pa i ona najosjetljivija i najproblematičnija. Upravo zbog različitih, dijelom i netočnih interpretacija, pitanja novinara i Papine odgovore prenosimo u cijelosti u tri nastavka, bez ikakvog stilskog „uljepšavanja“ i bez predstavljanja pojedinih novinara od strane o. Lombardija, te uz redakcijske naslove uz pojedina pitanja. Ovdje vam donosimo drugi dio toga intervjua. Prvi dio možete pročitati ovdje. 

Foto: news.va

Foto: news.va

6. Biskup Rima

Antoine-Marie Izoard (Francuska): Dobar dan, Svetosti. U ime kolega francuskog jezika – 9 nas je na ovom letu. Budući ste Papa koji ne želi davati intervjue, doista smo Vam zahvalni. Vi se od 13. ožujka  predstavljate kao Biskup Rima, uz vrlo veliku, snažnu upornost. Stoga želimo razumjeti duboki smisao te upornosti, je li više od kolegijalnosti možda riječ o ekumenizmu, biti primus inter pares  Crkve? Hvala.

Papa Franjo: Da, u tome se ne smije ići dalje od onoga što se kaže. Papa je biskup, Biskup Rima, i zato što je Biskup Rima je Petrov nasljednik, Kristov namjesnik. Postoje drugi naslovi, ali prvi naslov je “Biskup Rima”, i odatle sve proizlazi. Govoriti, misliti da to znači biti primus inter pares, ne, to nije posljedica toga. Jednostavno, to je prvi naslov Pape: Biskup Rima. Ali ima i drugih… Mislim da ste rekli nešto o ekumenizmu: vjerujem da to malo pridonosi ekumenizmu. Ali, samo to…

7. Biti svećenik, biskup i Papa

Dario Menor Torres (La Razón, Španjolska): Jedno pitanje o Vašim osjećajima. Prije tjedan dana ste komentirali kako Vas je neko dijete pitalo kako se osjećate, može li se netko zamisliti u ulozi Pape i može li željeti to postati. Rekli ste da se mora biti luđacima za tako nešto. Nakon Vašeg prvog iskustva među mnoštvom ljudi, kao što su bili ovi danu u Riju, možete li nam ispričati kako se osjećate biti Papom. Je li jako teško, jeste li sretni, i je li to na neki način povećalo Vašu vjeru ili, suprotno, jeste li imali kakve sumnje? Hvala.

Papa Franjo: Raditi posao biskupa je jedna lijepa stvar, to je lijepo. Problem je kad netko traži taj posao: to nije tako lijepo, to nije od Gospodina. Ali kad Gospodin nekog svećenika zove da postane biskupom, to je lijepo. Uvijek postoji opasnost doživljavati se pomalo iznad drugih, ne poput drugih, nešto poput kneza. Opasnosti su to i grijesi. Ali rad biskupa je lijep: znači pomagati braći da idu naprijed. Biskup ispred  vjernika da označi put; biskup među vjernicima da pomaže zajedništvo; i biskup iza vjernika, jer vjernici mnogo puta imaju ‘njuh’ za cestu. Biskup treba biti takav. Pitanje je bilo sviđa li se to meni? Volim biti biskup, sviđa mi se. U Buenos Airesu samo bio jako sretan, jako sretan! Bio sam sretan, istina je. Gospodin mi je u tome pomagao. Ali kao svećenik sam bio sretan, i kao biskup sam bio sretan. U tom smislu: volim to!

Dario Menor Torres: A biti Papa?

Papa Franjo: Također, također! Kad te Gospodin postavi tamo, ako ti činiš ono što Gospodin želi, onda si sretan. To su moji osjećaji, ono što osjećam.

8. Iduća putovanja

Salvatore Mazza (Avvenire, Italija): Ne mogu se ni ustati. Oprostite, ne mogu se ni ustati zbog svih žica koje su mi pod nogama.  Ovih smo dana vidjeli, Vas smo vidjeli punog energije, također i navečer kasno; vidimo Vas i sada u zrakoplovu koji ‘pleše’ kako mirno stojite, bez imalo kolebanja. Želimo Vas pitati: mnogo se govori o idućim putovanjima. Govori se o Aziji, Jeruzalemu, Argentini. Imate li već više ili manje definiran kalendar za iduću godinu, ili još sve treba razmotriti?

Papa Franjo: Definirano-definirano nema ništa. Ali mogu Vam reći nešto o čemu se razmišlja. Utvrđeno je – oprostite – 22. rujna Cagliari. Onda, 4. listopada Asiz. Na pameti mi je, unutar Italije, želio bih poći posjetiti moje rođake, jedan dan: ići zrakoplovom ujutro i vratiti se drugim zrakoplovom, jer oni, jadnici, zovu me, a imamo dobre odnose. Ali samo jedan dan. Izvan Italije: patrijarh Bartolomej želi prirediti susret da se obilježi 50 godina Atenagore i Pavla VI. u Jeruzalemu. I izraelska Vlada je uputila poseban poziv da pođem u Jeruzalem. Vjerujem da su i palestinske vlasti učinile isto. O tome se razmišlja: ne zna se dobro hoće li se ići ili ne… Onda, u Latinsku Ameriku vjerujem da neće biti mogućnosti za povratak, jer latinoamerički Papa, prvo putovanje u Latinsku Ameriku… doviđenja! Trebamo malo pričekati! Vjerujem da će se moći ići u Aziju, ali to je sve u zraku. Dobio sam poziv poći u Šri Lanku i na Filipine. Ali u Aziju treba ići. Jer papa Benedikt nije imao vremena poći u Aziju, a važno je. On je išao u Australiju, a onda i u Europu i Ameriku, ali Azija… Ići u Argentinu: u ovom trenutku vjerujem da se može malo čekati, jer sva ta putovanja imaju jedan određeni prioritet. Želio bih ići u Carigrad, 30. rujna, posjetiti Bartolomeja I., ali nije moguće, nije moguće zbog mog rasporeda. Ako se nađemo, učinit ćemo to u Jeruzalemu.

Salvatore Mazza: Fatima?

Papa Franjo: Fatima, postoji i poziv u Fatimu, tako je, tako je. Postoji poziv ići u Fatimu.

Salvatore Mazza: 30. rujna ili 30. studenog?

Papa Franjo: Studeni, studeni: sveti Andrija.

9. Papa «u krletki»

Hada Messia (CNN, SAD): Pozdrav… Vi se držite bolje od mene… Moje pitanje je: kad ste susreli mlade Argentince Vi ste im, pomalo se šaleći, možda i pomalo ozbiljno rekli da se i Vi, ponekad, osjećate kao u krletki: želimo znati na što se točno odnosilo…

Papa Franjo: Znate li koliko sam puta želio hodati ulicama Rima, jer to volim, u Buenos Airesu sam jako volio hodati ulicama! U tom smislu osjećam se pomalo zatvorenim u krletku. Ali, moram to reći jer su jako dobri ovi iz vatikanske Žandarmerije, oni su dobri, dobri, dobri i ja sam ih zahvalan. Sad mi dopuštaju činiti nešto više. Vjerujem… njihova dužnost je čuvati sigurnost. Zatvoren u krletku, u tom smislu. Volio bih hodati ulicom, ali razumijem da nije moguće: razumijem. U tom sam smislu to rekao. Jer moja navika je bila – kako kažemo mi u Buenos Airesu – bio sam svećenik callejero …

10. Pokret Karizmatske obnove

Marcio Campos (Brazil): Vaša Svetosti, Sveti Oče, želim reći da kad osjetite nostalgiju za Brazilom, za veselim brazilskim narodom, zagrlite zastavu koju sam Vam dao. Želio bih zahvaliti i mojim kolegama iz dnevnika Folha de São Paulo, Estado, Globo i Veja što ih predstavljam u ovom pitanju. Sveti Oče, teško je pratiti Papu, vrlo teško. Svi smo umorni, Vi ste dobro, a mi umorni… U Brazilu je Katolička Crkva ovih posljednjih godina izgubila vjernike. Je li pokret Karizmatske obnove jedna mogućnost izbjeći da vjernici pohađaju Pentekostalnu crkvu i druge pentekostalne crkve? Puno hvala na Vašoj prisutnosti i puno hvala što ste s nama.

Papa Franjo: Više je nego točno to što kažete o opadanju vjernika: istina je, istina. Postoje statistike. Razgovarali smo o problemu s brazilskim biskupima, na jučerašnjem sastanku. Pitali ste o pokretu  Karizmatske obnove. Reći ću vam nešto. Krajem sedamdesetih, početkom osamdesetih godina nisam ih mogao ni vidjeti. Jednom, govoreći o njima, izrekao sam ovu rečenicu: “Ovi brkaju liturgijsko slavlje sa školom sambe!”. To sam ja rekao. Pokajao sam se. Onda sam ih bolje upoznao. Istina je također da je pokret, uz dobre povjerenike, krenuo jednim lijepim putem. I sada vjerujem da taj pokret općenito donosi puno dobra Crkvi. U Buenos Airesu sam ih često okupljao i jednom godišnje služio Misu za sve njih u katedrali. Uvijek sam ih podupirao, kad sam se obratio, kad sam vidio dobro koje čine. Jer u tom crkvenom pokretu – i ovdje malo proširujem odgovor – vjerujem da su pokreti potrebni, Pokreti su milost Duha. “Ali kako se može podržavati pokret koji je toliko slobodan?”. I Crkva je slobodna! Duh Sveti čini ono što želi. Potom, On obavlja posao usklađivanja, ali vjerujem da su pokreti milost, oni pokreti koji imaju duh Crkve. Zato vjerujem da pokret Karizmatske obnove ne služi samo sprječavanju da neki prijeđu u pentekostalne crkve. Pa ne! Služi samoj Crkvi! Obnavlja nas. I svatko traži svoj pokret prema vlastitoj karizmi, tamo gdje ga vodi Duh.

11. Žene u Crkvi i oprema u zrakoplovu

Jean-Marie Guénois (Le Figaro , Francuska): Sveti Oče, jedno pitanje zajedno s mojim kolegom iz La Croix: Vi ste rekli da Crkva bez žene gubi plodnost. Koje ćete konkretne mjere donijeti? Na primjer, ženski đakonat ili žena na čelu dikasterija? I jedno maleno tehničko pitanje: Rekli ste da ste umorni. Imate li posebno uređenje zrakoplova za povratak? Hvala, Svetosti!

Papa Franjo: Počnimo s posljednjim. Ovaj zrakoplov nema posebnu opremu. Ja sam naprijed, jedan lijep naslonjač, običan, ali običan, takav kakav svi imaju. Dao sam da se napiše pismo i telefonira kako bi se reklo da ne želim posebnu opremu u zrakoplovu: je li jasno? Drugo, žena. Crkva bez žena je poput Apostolskog zbora bez Marije. Uloga žene u Crkvi nije samo majčinstvo, mama obitelji, nego je snažnija: ona je upravo ikona Djevice, Majke Božje; ona koja Crkvi pomaže rasti! Zamislite samo da je Majka Božja važnija od apostola! Važnija je! Crkva je ženska: ona je Crkva, zaručnica, majka. Ali žena u Crkvi ne smije samo… ne znam kako se kaže na talijanskom…  uloga žene u Crkvi nije smije samo završiti kao mama, kao radnica, ograničena… Ne! To je druga stvar! Ali pape… Pavao VI. je napisao jednu prekrasnu stvar o ženama, ali držim da treba ići dalje u izlaganju te uloge i karizme žene. Crkva se ne može razumjeti bez žena, ali žena aktivnih u Crkvi, s njihovim profilom, koje idu naprijed. Mislim na primjer koji nema veze s Crkvom, ali je povijesni primjer: u Latinskoj Americi, Paraguay. Za mene, žena Paraguaya je najslavnija žena Latinske Amerike. Jesi li ti Paragvajac? Nakon rata je ostalo osam žena na jednog muškarca, i te žene su donijele pomalo težak izbor: izbor imati djecu da spase: Domovinu, kulturu, vjeru i jezik. U Crkvi treba misliti na ženu u toj perspektivi: rizični odabiri, ali kao žene. To treba bolje izraziti. Držim da mi nismo još izradili duboku teologiju žene u Crkvi. Samo može činiti ovo, može činiti ono, sad je ministrantica, sad čita čitanja, predsjednica je Caritasa…. Ali, ima više! Treba izraditi duboku teologiju žene. To je ono što ja mislim.

12. Odnos s Benediktom XVI.

Pablo Ordaz (El País, Španjolska): Željeli bismo saznati kakav je Vaš poslovni odnos, ne samo prijateljski i suradnički s Benediktom XVI. Nikad prije nije postojala slična okolnost; i imate li česte kontakte i pomaže li Vam on u ovom poslu? Puno hvala.

Papa Franjo: Vjerujem da posljednji put kad su bila dvojica papa, ili trojica papa, nisu međusobno razgovarali, borili su se da vide koji je pravi papa. Došlo je do toga da su je bila trojica u vrijeme Istočnog raskola.

Ima nešto što obilježava moj odnos s Benediktom: ja ga puno volim. Uvijek sam ga volio. Za mene je on Božji čovjek, ponizan čovjek, čovjek koji moli. Bio sam jako sretan kad je on izabran za Papu. I onda kad je podnio ostavku, za mene je bio primjer veličine! Velikan. Samo velikan to može učiniti! Čovjek Božji i čovjek molitve. On sada stanuje u Vatikanu, i neki mi kažu: pa kako se može to učiniti? Dvojica Papa u Vatikanu! Pa zar ti on ne smeta? Ali zar on neće pokrenuti revoluciju protiv tebe? Sve te stvari govore, zar ne? Pronašao sam rečenicu da to izrazim: “To je kao imati djeda u kući”, ali mudrog djeda. Kad je u nekoj obitelji djed u kući, njega se časti, njega se voli, njega se sluša. On je razborit čovjek! Ne miješa se. Mnogo sam mu puta rekao: “Svetosti, primajte ljude, živite svoj život, dođite s nama”. Došao je na otkrivanje i blagoslov kipa sv. Mihaela. Evo, ta rečenica sve govori. Za mene je kao imati djeda u kući: mog tatu. Ako imam neku poteškoću ili neku stvar koju ne razumijem, mogu ga nazvati: “Ali, recite mi, mogu li to učiniti?” I kad sam išao razgovarati o tom velikom problemu, o Vatileaksu, on mi je sve rekao s jednostavnošću… u služenju. Ima jedna stvar koju ne znam jel znate, vjerujem da znate, ali nisam siguran: kad nam je govorio, u oproštajnom govoru, 28. veljače, rekao nam je: “Među vama je budući Papa: ja mu obećavam poslušnost”. Zaista je velik; on je velikan!

13. Žene u Crkvi

Anna Ferreira (Italija): Sveti Oče, dobra večer. Hvala. Željela bih reći mnogo puta „hvala“: hvala što ste donijeli mnogo veselja u Brazil, i hvala također što odgovarate na naša pitanja. Mi novinari jako volimo postavljati pitanja. Željela bih znati, zašto ste jučer brazilskim biskupima govorili o sudjelovanju žena u našoj Crkvi. Želim bolje razumjeti: kakvo treba biti to sudjelovanje nas žena u Crkvi? I što Vi mislite o ređenju žena? Kakvo treba biti naše mjesto u Crkvi?

Papa Franjo: Želio bih malo objasniti ono što sam rekao o sudjelovanju žena u Crkvi: ne može se ograničiti na činjenicu da bude ministrantica ili predsjednica Caritasa, vjeroučiteljica… Ne! Treba biti više, ali dublje više, i mistično više, s time što sam rekao o teologiji žene. A onda u vezi s ređenjem žena, Crkva je govorila i kaže: “Ne”. Rekao je to Ivan Pavao II., i to kroz definitivnu formulaciju. Ta vrata su zatvorena, ali o tome ti želim nešto reći. To sam rekao, ali ponavljam. Majka Božja, Marija, bila je važnija od apostola, biskupa i svećenika; kako, to je ono što trebamo pokušati bolje izraziti, jer vjerujem da o tome nedostaje teološko izražavanje. Hvala.

Prijevod. Verica Kraš Villa

Prvi dio možete pročitati ovdje. 

[facebook]Budite uz izvor objektivnog izvještavanja, kliknite like! [/facebook]