Vlč. Mike Schmitz bio je jedan od glavnih govornika 49. marša za život koji se prošlog petka održao u Washington D. C.-u uz sudjelovanje oko 150 000 boraca za zaštitu nerođenog života.

U svojem je obraćanju okupljenima vlč. Schmitz svoju poruku prenio preko svjedočanstva svoje bake Helen koja je dala otkaz u bolnici u kojoj je radila nakon što je uprava odredila da će se u njoj provoditi pobačaji.

“Bila je glavna medicinska sestra u bolnici Sinai u Minnesoti. Godine 1973., kada je Helen imala oko 50 godina, bolnica je odlučila početi obavljati pobačaje”, započeo je Schmitz.

“Helen je znala da su ljudi važni – znala je da su djeca važna – da su njezine medicinske sestre važne. Zbog toga joj je bilo vrlo teško što ova bolnica koja je učinila toliko dobra planira učiniti mnogo zla.”

Schmitz je kazao kako su u bolnici “prisiljavali medicinske sestre da sudjeluju u pobačajima. Prisiljavali su ih da nose ostatke ove djece na odlagalište.”

Njegova baka Helen je “stoga otišla do uprave bolnice i kazala: ‘Ovo mora prestati. Ili ćete vi prestati činiti pobačaje, ili ja odlazim’. U tom je trenutku Helen ustala, a oni su joj rekli: ‘Možete otići’”.

“Tog je trenutka Helen napustila bolnicu. Moram vam reći da joj je to slomilo srce. Umalo joj je uništilo život. Nikada kasnije nije radila kao medicinska sestra”, nastavio je američki svećenik.

Dodao je kako mu je njezin sin, i njegov ujak, kazao kako smatra da bi “bez pomoći vjere možda čak i okončala svoj život”.

“Ali založila se i bila ustrajna, i to je ono što je važno. Zato što je svaka osoba važna. Svaki život je važan”, naglasio je Schmitz, koji se potom obratio svim okupljenima koji su ranjeni pobačajem:

“Pobačaj slama naša srca. Toliko je ljudi danas među nama zato što je ova priča dio vaše priče. Našli ste se u trenutku u kojem se činilo da je život nemoguć izbor. Stoga znam da smo okruženi muškarcima i ženama koji su odabrali pobačaj.”

“Ovo trebate znati: trebate biti ovdje. Važni ste. Pripadate ovdje, kakva god da je vaša prošlost. Još uvijek ste voljeni i još uvijek ste važni.”

Pri kraju svojeg obraćanja američki svećenik se ponovno prisjetio svoje bake: “Kada je Helen 1973. napustila bolnicu Sinai to nije promijenilo bolnicu. Nije promijenilo kulturu, nije promijenilo zakon, nije promijenilo zemlju, ali promijenilo je nju, i njezine sinove, i njezine kćeri, moju mamu. Ta volja da se založi i bude ustrajna odrazila se i u mojem životu.”

“Svaki život je vrijedan, i bez obzira što naše okupljanje učinilo, bez obzira što ono promijenilo, vaše prisutstvo ovdje dok stojite i hodate mijenja vas. A vi ste važni”, zaključio je Schmitz.