U Rimu kraj bazilike svetog Ivana i Pavla nalazi se samostan pasionista koji čuvaju stotine svetačkih relikvija, uglavnom povezanih s kanoniziranim članovima svoje družbe, prenosi Rome Reports.

Među brojnim relikvijama nalazi se lubanja svete Viktorije, dijelovi tijela svete Marije Goretti, relikvije utemeljitelja pasionista svetog Pavla od Križa i relikvije blaženog bugarskog biskupa Eugena Bosiljkova kojega su ubili komunisti.

Ipak, prema riječima svećenika koji se brinu za zemne ostatke blaženika i svetaca, jedna relikvija privlači posebnu pozornost posjetitelja. Riječ je o dnevniku svete Gemma Galgani koji nosi naziv „Dnevnik mojih grijeha“, a u kojega je svetica bilježila svoja mistična iskustva.

“Dnevnik ima mjesta s pravim tragovima gorenja. Kaže se da je vrag Gemmi ukrao dnevnik i pokušao ga zapaliti. Mogu se čak vidjeti mačji tragovi na nekoliko stranica”, objasnio je jedan od svećenika koji brinu za mjesto.

“Turisti ovdje rade mnogo selfija: ispred nekadašnjeg lijesa svetog Pavla od Križa ili ispred njegove maske, ili ispred relikvija svetog Gabrijela od Gospe Žalosne. Ipak, sve to prestaje ispred dnevnika svete Gemme. To je ono što sam vidio vlastitim očima, ali s očima i ušima duše možda sam vidio i čuo još nešto, no to ću zadržati kao tajnu u svome srcu”, dodao je svećenik.

Sveta Gemma preminula je sa samo 25 godina. Njezin život bio je pun mističnih trenutaka te je postala prva kanonizirana Talijanka 20. stoljeća. U svojem je dnevniku, između ostaloga, zapisivala i napade đavla.

„Danas sam mislila da ću biti potpuno slobodna od te gadne životinje, a umjesto toga snažno me je udario. Otišla sam u krevet s čvrstom namjerom da zaspem, ali ispalo je drugačije. Počeo me udarati takvim udarcima da sam se bojala da ću umrijeti. Bio je u obliku velikog crnog psa i stavio je svoje ‘šape’ na moja ramena ozbiljno me ozlijedivši. Toliko sam to osjećala u svim kostima da sam mislila da su slomljene. Također, kad sam uzimala blagoslovljenu vodu, tako mi je nasrnuo na ruku da sam od boli pala na pod. Iščašila sam kost, ali vratila se na svoje mjesto jer ju je Isus dodirnuo i sve je bilo izliječeno”, zapisala je.

Gemma je na svome tijelu imala stigme, a osjećala je i bolove trnove krune te trpjela bičevanje, što je sve dokumentirao i pratio njen duhovnik, pasionist Germano Ruoppolo.

Zajedno s patnjama (koje je ujedinila s Isusovim i prikazala za obraćenje grešnika) doživjela je i brojne ekstaze u kojima je govorila i molila s Isusom za grešnike, za duše čistilišta, za ljubav i milosrđe za sve čovječanstvo, uvijek izražavajući Isusu svoju ljubav i nudeći samu sebe kao žrtvu.

Umrla je blaženom smrću popodne na Veliku subotu.